U nedostatku inspiracije ...
----------- cut here -------- - - -
Ne postoji apsolut, inicijalni apriori prapokretac materije kao bitka, nije definirana koherentnost istine, svijet je doista onakav kakvim ga mi dozivljavamo, polazeci od "objektivne" cinjenice da je primarni alat percepcije, koja je, pritom, prilicno relativan pojam, sto je naizgled ocito, nas vlastiti mozak .. priroda poznaje jedino zakone evolucije, a to je nash problem sto smo, bivajuci visoko apstraktna bica, skloni kreiranju apstrakcija koja realnu funkciju "poprimaju" tek u vlastitom mozgu .. smrt, recimo, cesto se naziva "vjecnim zivotom", no, da li ova, da budemo iskreni, naizgled predivna intepretacija smrti, kao okoncanja nase vlastite egzistencije, imalo mijenja taj tako nepoznat fenomen ? .. Ne bih rekao, no to sto se ja ne slazem, opet ne znaci da sam u pravu, i tako unedogled, ..
Medjutim, sto se tu moze, ljudi smo prije svega, volimo se tjesiti no, mi, homo sapiens sapiensi, imamo jednu veliku prednost, a to je da smo jedina bica sposobna primjeniti vise logicke aparate i analiticki prosvjetliti i pribliziti mnoge, naizgled nerjesive,fenomene/eventualne paradoxe, odn. nazovimo ih, pojave do sada nepoznatog mehanizma bivanja ..
no, opet, s druge strane, bivajuci tako imaginativna bica skloni apstrahiranju mnogih "realnih" pojava koje nas okruzuju, cesto zapadamo u emocionalnu krizu i oslanjamo se iskljucivo na solipsizam, te zapadamo u stanje kognitivne disonance, iako, zapravo, nista se ne mijenja, odn. ovaj svijet ce funkcionirati u potpunosti i bez nas .. postavlja se neizbjezno pitanje : cemu ista onda, zasto ne afirmirati utopisticku/idealitisticku ideju radikalnog, odn. extremnog nihilizma/fatalizma i zapecatiti si vlastitu sudbinu jednom i za svagda ?
Doista ne bih znao, ali for the sake of doing something, i ocuvanju onog najbitnijeg - egzistencije u kojoj bismo trebali traziti uzroke vlastite srece, ajmo nesh raditi .. arbeit macht frei (ne krivo intepretirati, mrzim sto sve ima veze s nacizmom, kao bezlicnom, apsurdnom ideoloskom konstrukcijom, ... josh kad se sjetim kako su "secirali" Nietzscheovu filozofiju, vadili stvari iz konteksta, ... taj ubermensche, posve pogresno intepretiran od strane idiota, naduvenog hipohondra odgovornog za smrt 50 milijuna ljudi .. vjecna mrlja u ljudskoj povijesti koju nece ama bash nish isprati, tragedija "malog" covjeka .. no, da ne duljim, ispricavam se na ovoj digresiji, pogledao Der Untergang pa sam josh pod dojmovima ..
"think outside the box", ne dozvoliti da ogranicenja naseg vlastitog uma, te eventualne krize kroz koji isti prolazi s vremenom, budu svojevrsna prepreka u nastojanju razumijevanja onoga sto je doista bitno ... eo jedan mali copy paste pa sam gotov, .. masu stvari nisam rekao, al i ono sto jesam jest samo produkt kompleksnih biolosko-kemijskih mehanizama u mom mozgu, tako da je zapravo ionako svejedno .. no, ne smije biti svejedno ... u tome jest poanta .. .. vjerovatno se mnogi nece sloziti s masom stvari koje sam nabrojao, no, zasad, svoju vlastitu "viziju", odn. percepciju stvarnosti nalazim u nihilizmu, srecom ne radikalnom ... eh, josh samo kad bih nesh vishe znao o zakonitostima koje tako skladno djeluju i stvaraju jednu visu instancu "stvarnosti", odn. aparatu koji zasad najidealnije/najbolje "opisuje" ono sto nas okruzuje ... dakle matematike, odn znanosti koje "pocivaju" na, odn. extenzivno se koriste matematickim aparatom, prvenstveno fizika .. ili mozemo nastaviti zivjeti u iluziji zasjenjeni nasim najvecim potencijalom, a ujedno i neprijateljem, samim umom, odn. "intelektom" koji iz njega "proizlazi" deprimirani nekozinstentnoscu istine ..
"Nihilism is the belief that nothing is real and nothing is worth doing. As such it is a form of idealism, or the belief that reality and mind share a function. When we realize our thoughts are more real than physical existence, but the two depend on each other, we can strip away our meaningless preconceptions and address reality as it actually is. Nihilism is at first fatalism, then realism, and finally, a heroic form of idealism in which we accept that our lives "mean" nothing except as we make them to be. Nihilism is an intellectual maturation that is the gateway to all future philosophy."
OT : Rekao bih da priroda tezi ravnotezi, te potencijalnom stanju najmanje energije, no, sutra, nakon faxa, kad kad budem morao trpjeti hrpu penzica kad se "naguze" u sred busa s pol megatonskim vrecicama hrane i ostalim potrepstinama, onda cu vjerovatno misliti drugacije .. a mozda samo pokusavam dat odredjenu "notu" humora cijelom ovom postu, ne znam, zasto bih uostalom trebao znati kad svijet nije savrsen ... opet, mozda samo zelim biti dobar retorik s krajnjom intencijom da se upustim u vode eristicke dijalektike ... ma ne bih ja ..
----------- cut here -------- - - -
U vezi penzica, dobih finu kritiku :) :
"Covjek kao "visoko apstraktivno biće" stvara usput i određeni apstraktivni škart koji mu onemogućuje da slične stvari vidi jednako - npr.apstraktna forma u vidu tzv. generacijskog jaza onemogućuje ti da vidiš da se penzići ponašaju ekonomično, tj. uz utrošak što manje energije (čitaj - novca) da bi postigli svoj cilj (klopa), kao i priroda sama iz tvog obrazloženja."
Pozdrav :) .
Post je objavljen 05.06.2007. u 20:17 sati.