Marketing
Jedan posudjeni teks o emancicipaciji danasnjih zena
Kako je biskup uvrijedio hercegovačku turbo-ženu
Ocjena: / 7
LošOdličan
Srijeda, 30 Svibanj 2007
„Nakon što dvije žene čitav sat kleveću treću, uvjerene su da su postale doživotne prijateljice..“
Autor________Old School –New Rules
Njene smirene i sasvim blage kretnje nikad nisu odavale težinu života koji joj se strmoglavio na leđa i usidrio njene godine među jorgovanima zadnje kuće u selu. Zauzdana sredinom koja nije opraštala visoke letove i niske udarce, žensku hrabrost i mudrost neuobičajenu za patrijarhalno vrijeme muške dominacije, opet je i unatoč svima bila prvo i početno slovo abecede naše obitelji. Kad se miris kave u lijenim, sunčanim popodnevima širio krošnjama komšiluka sjedila bi s njim pod orahom i dugo razgovarala. Ili ponekad tek šutjela.
Izbjegavajući ženske razgovore koji su oduvijek značili samo bezrazložno tračanje, svoj mir pronalazila je uz njegove naborane dlanove. U društvu onih koji su ženu smatrali samo kuhačom i rodiljom, strahovito se trudila da svi ostali misle da ona i nije ništa drugo nego kuhača i rodilja, održavajući tako gorko prikladnu sliku tradicionalizma. Ali iza gustog grma modrih jorgovana bila je njegov smisao. Pokretač i snaga. Ljubavnica i najbolji prijatelj. Majka i radnica.
Bjesni su kao psi razni mudraci nakon biskupovog novog istupa u medijima. Biskup ko biskup. Stvoren da provocira. Dobro ili loše, to je prva naznaka ljudske živosti. Tragom dobro poznatih novinskih teorija zavjera i izvlačenja iz konteksta davno objavljenih materijala, biskup odjednom ispada konzerva, a pučki branitelji hercegovačkog ženska su strašni urbani džentlmeni koji bespoštedno staju u obranu i čast svojih djeva. Koje su kako tvrde, nevjerojatni primjerci ljudskog roda, sposobne i samosvjesne, totalno kozmopolitski moćne i smjele. A u slobodno vrijeme te iste gospođe draga nam gospoda samo mlate ili smatraju tek dobro-ševućim materijalom.
S druge strane, žene su se našle strahovito uvrijeđene činjenicom da im se ne može povjeriti niti jedan detalj bez bojazni da će ga sutra znati cijela općina i tri susjedna grada. Jer one su, slušaj ti biskupe, dobro zatvoreni kovčezi u kojima su sve tajne i problemi sigurni kao u atomskom skloništu. Jašta bolan.
Amplituda mog odrastanja zahtijevala je stalna mijenjanja gradova, ljudi i situacija. Prateći ritam mojih koraka skupa sa mnom mijenjala su se i lica u foto-albumima. Gledajući s ove distance, moji najbolji prijatelji su uvijek bili muškarci. I to ne bilo kakvi muškarci. Fenomenalan sklop od petorice predivnih ljudi koji su uz mene od najranijih dana djetinjstva. Jer, oprostite drage moje žemskice, ali moje skromno mišljenje je da jedino dečki znaju i mogu biti pravi prijatelji. Bez praznoglavih pričica i tupog tračanja. Zajebanti i realisti. Iskreni i nedvosmisleni. Dobri za smijeh, gledanje Lige prvaka, kuhanje čaja, kupanje na moru. Žena je zlobna. To joj piše na uputstvu za uporabu. Na putu do trona žena nemilosrdno gazi. Uvijek i obično druge žene. Nekadašnje prijateljice. Supatnice s trač-kava.
Uzjogunile se Hercegovke. Vireći iza tatinih novčanika i s skupim čizmama na nogama umišljaju si feminističku ulogu u današnjoj nam miloj zemlji. Jerbo, ako imaju indeks i najnovije torbice to ih automatski katapultira u nevjerojatno sazviježđe aristotelovski mudrih lica i fascinantnih urbanistkinja. Jebo te feminizam. Znaš ko je bila feministkinja? Moja baba. Cijeli dan u njivi, po zvizdanu kad i kamen prelazi u tekuće agregatno stanje, s crvenicom ispod nokta i do koljena u duvanu. Koja bi se strpljivo i brižno pobrinula za još sedmoro djece, i iuz sve to bi navečer zablistala u haljini s višnjama s didom pod rukom na plesnjaku u Domu. On je bio ponosan i sretan. Umro je nasmijan u blizini one koja ga je cijeli život poštovala, voljela i bila mu odana. Koja je umjesto žena iz komšiluka redovito birala njega i zelenu krošnju oraha dvorištu. A sve njegove želje, sumnje, tajne i strahovi zauvijek su ostali zaključani na dnu njene privržene duše. I nikad je biskup nije prozivao s oltara.
Na naslovnicama silikonske barbike koje šaltanjem s jednog sponzora na drugi sa svojim sisama poručuju : „Ja sam feministica, radim i zaradim, živim moderno, volim oralno!“ Moja baba i sve druge babe ovoga svijeta koje su za ljubav u ona sirova, patrijarhalna doba činile čuda, kao što je uzimanje djece i odlazak mužu u dijaspori za kojeg je selo pričalo da ima ljubavnicu su prave žene, s pravom količinom ljubavi i ljudskosti, mudrosti i hrabrosti. Kao takve zaslužuju naslovnicu Cosmopolitana i svaki respekt. Ja, moja ti…
Open for your comments!!!!
Post je objavljen 05.06.2007. u 09:37 sati.