Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lakostivo

Marketing

Muškarac koji ...

Jutrima ustaje rano, ranije, prije svih .. oblači trenirku, onu sivu, staru, najdražu i tenesice. I nije važno da li pada kiša, i nije važno da li sniježi, dal' sunce sja ili još zvijezde smiješe se s neba, ponavlja svoju rutinu. Rani jutarnji zrak, pomalo hladan, pomalo vlažan tek probuđen ... ulice su tada njegove ... zrak što šiba u lice ... gušt koji samo on razumije jer za nas nema ništa bolje od tople i meke postelje, mirisnih jastuka i snova u rano jutro ... I dok oblaci snova plove našim mislima, on će otrčati nekoliko kilometara, osnažiti se za novi dan, pripremiti doručak, skuhati čaj/kavu i pustiti vodu u kadu/tuš kabinu nek teče.

Iskradam se iz kreveta tiho, tiše i gledam te. Tuš kabina skriva tvoje golo tijelo, tvoji uvojci sad su mokri ... vidim obrise ... zabacuješ glavu, puštaš vodu nek teče tvojim licem ... A ja zamišljam tvoje vlažne usne ... ljubim ti kapke, obraze ...skupljam kapi usnama ... Staklo skriva tvoje golo tijelo, al u mislima, dodirujem ga ... široka rame, snažna prsa, čvrste ruke, trbuh ... kapi klize, a ja zamišljam da te ljubim ... Svaki pomak tvoje ruke, dodir je, svaka kaplja, poljubac, svaki pomak tvoga tijela, ljubav je ... mašta je toliko živa, toliko snažna, stvarna, da ... poželim ljubit te i ako svaki puta kad poželim te, obližem usne, bojim se, izgulit ći kožu s njih ...

Tiho, tiše, odlazim, iskradam se, al ipak trag, trag ti ostavljam na zaparenom ogledalu za dobro jutro. Prstom crtam srce, trag usana u obliku poljupca stavljam u sredinu. Nisi ni znao da sam cijelo vrijeme bila ovdje, nisi ni primjetio da te gledam, upijam svaki pomak tvoga tijela, mislima skidam svaku kaplju vode stvoje kože.

Na prostrtom stolu miris kave, kroasani na tanjuriću zlačani, brončani, medeni, ... i dok snena, blijeda i bez šminke sjedam za stol, iako u kućnom ogrtaču, još uvijek mokre kose, poklanjaš mi ružu. Ubranu usput, cvijet za sjećanje, dovoljno snažan da izdrži do slijedećeg puta.
Sjedimo jedno pored drugoga, u zagrljaju, ... hranimo se istim kroasanom, griz po griz, tiho, bez riječi ... još malo ... dok mirisna tekućina iz šalica hladi se ... još malo, još tren dok šalica ne isprazni se.

I dok ispijamo kavu, svaki pogleda na tebe, bolan je jer sutra ujutro ćeš napuniti kadu i skuhati čaj. Čaj njoj ... umjesto kroasana prepečen tost, drugi stan, drugi stol, druga žena ... samo jutra ostaju ista ... stara siva trenirka, ona najdraža ... ranojutarnji zrak, hladan, vlažan ... gušt koji samo ti razumiješ.

A meni?! Meni ostaje prazna postelja, mirisni jastuci i miris muškarca koji nikada neće biti moj ...


Post je objavljen 05.06.2007. u 13:52 sati.