...ponekad me sve toliko boli da poželim nestati...skočiti s najveće visine...zapiknuti nož u srce...jednostavno izgubiti život...zauvijek...
...ali jednostavno nisam toliko hrabra da to učinim...
...preteški su udarci koje mi zadaje ovaj život...
...moje suze,jecaji...nitko i ništa ne može ublažiti ili izbrisati svu meni nanešenu bol...
...prošlost je prošlost,ona se ne vraća...ali ipak je tu...urezana u sjećanje...i dalje boli...uništava iznutra...
...ali ni sadašnjost nije bolja...i ona zadaje udarce s kojima se treba boriti...
...i još uvijek se pitam od kud mi samo tolika snaga za sve to...kako to i dalje podnosim...
...uništeno pola života...zli ljudi i dalje na slobodi...
...mislim da je to previše udaraca za moje godine...
...pitam se kakva ću biti za deset godina...hoću li i tada još uvijek biti dovoljno jaka za ono što će mi život još dati...?
Post je objavljen 04.06.2007. u 13:34 sati.