Dočekao sam neradnu nedjelju.
Dobar osjećaj ali i blago zajeban. Čudno mi je kad ne moram ići na posao. Izgubljen sam u prostoru i vremenu. Šta radit? Nema obaveza, a opet treba napraviti sto stvari koje ne stignem ili mi se ne da preko tjedna. Oprat veš. Ma daj molim te. Naravno da odlučim sve to odgoditi za neki drugi dan. Fučka mi se živo što u ormaru imam dvoje čistih gaće. Taman za nedjelju i nategnuto za ponedjeljak.
Buđenje u 10, šetnja do staraca na doručak, kavicu, listanje novina i izležavanje uz laprdanje o bilo čemu.
Prijatelji mi se lagano žene jedan po jedan, pomalo mi fali ekipa za kavicu, ali preživljavam.
I ne matermater, neću se ženiti tako brzo, ako ću uopće. Čim spomenem neko žensko ime u razgovoru, eto nje sa naboranim čelom, obrvom u zraku i pitanjem: >> A tko je ona? <<
Ako pokažem imalo volje za razgovor o temi gotovo...
Najlakše mi je reći da je udana i gotovo.
Poslije ručka, neobično za mene i obitelj, ali gledamo Nedjeljom u dva.
Drug Milanović mi je sasvim OK. Možda se nešto i desi nabolje u lijepoj našoj, Mediteranu kakav je nekad bio, ili maloj zemlji za veliku zajebanciju, kako god vam milo&drago. Nekako sumnjam, ali ljudski je nadati se.
Mrknuli smo i neke dobre kolačiće gledajući emisiju, i nakon nje nekakovu voćnu salatu koju je stari sprtljao nabrzinu. Da ne bi krivo shvatili, bila je super.
Brzinskim dogovaranjem sa susjedom i burazom odlučeno je da odemo na Jarun na cugu. Dobro ajde i gledati promenadu golih nogica i prčastih guzica. Borba dvije mušice i jedne pčelice je skončala u mojoj cugi...
Nakon što su se vratovi umorili na terasi Aquariusa, odlučili smo da kako već 2 sata nismo ništa jeli i da odemo nešto pojesti.
Izbor je pao na Čingać - čvape. Malo mutava, ali izuzetno zgodna konobarica i porcija malih čevapa koja bi nahranila 8 manekenki. Meni je uvalila porciju s najviše luka. Naravno da preživamo nemočni ustati se idućih 15 minuta, uz onaj blesavi osmijeh na licima. Joj kako je život lijep.
U kvartu smo za kraj otvorili sezonu klupica. Malo kalendarski kasno, ali nemremo se pošteno skupit navečer preko tjedna, pa nam to služi kao svojevrsno opravdanje. Dečkovi su pili pivicu, a ja ledeni čaj. Uz trkeljanje vrijeme brzo leti. Oko 22.48 uslijedio je neminovni rastanak, ponajprije uzrokovan nedostatkom tekučine u bocama.
Sve u svemu moglo bi se tako i češće ubiti dan.
Post je objavljen 04.06.2007. u 12:45 sati.