Plesali su. I skakali, veselili se, drzali se za ruke, ljubili se, i pucali. Isprva crveni i zuti obrisi, zatim ljudi; muzevi i zene i djeca, vitezovi i dvorske dame, carobnjaci, svecenici i dvorske lude. Gdje bi jedan stao pet bi novih nastalo; novi su dolazili a stari su odlazili put nebesa. A sjene su bile duge, ali ne sjene od vesele druzine, oni nisu imali sjena; svud oko njih su sjene i stiscu ih i povlace se, kao neka zivahna plima i oseka.
A velika ladja plovi kroz sjene i lomi ih kao sto plug ore zemlju. Ladja se sjaji i svjetluca kao strobe light-show i ne dodiruje zemlju. Za prvom ladjom dolaze druge, izranjaju iz sjena i osvjetljavaju zemlju pod sobom. A ispod ladja je vasar, sajam i rasplesana druzina. Sad su vidjeli ladje i vesele se jos vise, klikcu i vicu i skacu ne bi li ih dohvatili. Ali ladje su previsoko. I skacu i vriste i placu i pruzaju ruke prema nebu. I gle cuda, jedan veseljak je dodirnuo ladju. I gdje ju je dirnuo pet je novih veseljaka iskocilo. Bal se nastavlja u zraku a novi veseljaci samo iskacu, a bal se poput pozara siri ladjama. Crni se oblaci dizu iz ladji i oluja se sprema. Iz oblaka sijeva i grmi, a zao vjetar gura ladje jednu prema drugoj.
Grom. Dvije su se ladje sudarile i padaju prema zemlji. Padaju pravo na veselo drustvo.
Ali drustvo ih ne vidi i idalje plese i pjeva i veseli se. Iznad glave su im, padaju na njih, poklopit ce ih, pokusava vikati ali zao vjetar mu ukrade glas, a ladje se i dalje neumoljivo obrusavaju. 5 metara, 2 metra, metar... krsss, od pada je nastao udar zraka, pun prasine i zemlje i glasova ocaja “sad ne tako vesele” druzine. Zapljusne ga...
...
-Decko, jesi dobro?-
Ogleda se zbunjeno oko sebe. Osjeca kako mu srce divlje tuce i osjeca graske znoja na celu i po ledjima. Ispred njega stoji muskarac, lice mu je u sjeni, a muskarceva lijeva ruka je na njegovom ramenu.
-Jesam, zaspao sam- brzo se snadje. Osjeti kako su mu usta suha kao zemlja tijekom suse. A i okus je slican.
Muskarac se grohotom nasmije.
-Pa hajde, onda u krevet, necu da mi sutra spavas u kolima cijelim putem-
-Da, mogao bi- odgovorio je iako mu se jos ostajalo na bdijenju. Osjecao je neobjasnjiv umor i bol u glavi.
Pogledao je jos jednom oko sebe; seljani su se uhvatili u kolo i plesali su Mitri u cast, u sredini kola je gorio ogroman krijes. Oko kola ljudi su pjevali i plesali individualno i svirali na primitivnim koznim bubnjevima.
I Dana je bila tamo, plesala je s nekim kozarom u prljavom kozuhu. Najveci razlog zbog kojeg je iscekivao bdijenje je bio taj sto svakog bdijenja mlade djevojke odabiru jednog mladica da im bude muz tu vecer. S njim ce plesati, hranit ce ga, i dopustit ce mu da ih drzi u narucju, tko zna mozda mu i daju poljubac u obraz (ako stvari postanu dovoljno vruce).
Ona je odabrala kozara. Osjecao je cudnu bol u dlanovima i stezanje u grlu dok ih je gledao tako. Bio je zahvalan sto je ovo najkraca noc u godini i da ju kozar nece dugo imati za zenu. Glupi kozar, jednog dana kad bude kovac opalit ce ga cekicem po glavi. Osjecao je bijes u sebi i godio mu je, hranio ga je i davao mu snagu i odlucnost da izvrsi svoj naum.
-Plesi s njom jos ovu vecer, ali ona ce plesati sa mnom do kraja zivota. Samo sa mnom!-
Okrenuo se i otisao u smjeru svoje kolibice.
by:The mejdj
Post je objavljen 04.06.2007. u 00:48 sati.