Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/allusions

Marketing

:emo:

danas sam bila emo... u jednom trenutku sam se, razgovarajući s mamom, uhvatila kako mi niz lice klize suze. mama me pogledala i pitala zašto plačem, a ja sam odgovorila da ne plačem, a lice mi je bilo mokro od suza... pa sam se nasmijala zbog cijele situacije - ja koja očiju punih suza govorim mami da ne plačem i u isto vrijeme ih brišem dlanovima. no, da; plakala sam... jer sam pričajući s mamom o Njemu, o ljubavi općenito, o bivšem i ostalim temama, o greškama koje sam učinila... u jednom trenutku rekla da sam ja samo htjela biti voljena...

ne znam zašto me to danas uhvatilo... ali od tog sam trenutka sva emo... oraspoložila me ljubaf moja s kojom sam chatala / pričala tako što on pričao preko mikrofona i ja sam ga čula, a ja sam njemu tipkala odogovore... i bilo mi je tako super čuti mu glas, slušati ga kako se smije, kako pjevuši, kako mi priča... ali i dalje sam malo emo... nekako sva ranjiva i osjetljiva... voljela bih da sam ga danas mogla ponovo vidjeti, i voljela bih da sam mu se mogla uvući u zagrljaj i ne dati mu da me pusti......................

volim njegove čvrste zagrljaje... neki dan su mi na rukama ostali tragovi od njegovih prstiju dok me držao u naručju... volim njegovu blizinu, njegove dodire, pogled u njegovim očima... volim naše rastanke koji traju strašno dugo jer se ne možemo rastati... volim pričati s njim i smijati se; volim neke samo naše teme; volim činjenicu da možemo zbilja bilo što raditi zajedno i nije dosadno... volim šetati s njim, jesti s njim, slušati glazbu s njim, gledati filmove s njim, ležati mu u zagrljaju, sjediti mu u krilu i gledati šta ima na netu...

danas sam emo... i ne mogu se otrgnuti iz tog stanja... možda ni ne želim večeras. jer zbog toga osjećam tako puno toga, intenzivno i snažno... i da, mogla bih plakati zbog svih prošlih boli, zbog povrijeđenosti, zbog strahova, zbog svega što mi se događalo zadnjih šest mjeseci, a osobito zadnja dva mjeseca... mogla bih plakati i plakati... i vjerojatno hoću, barem malo... jer moram... i jer znam da će me sutra zagrliti njegove ruke i stisnuti... i jer znam da postoji netko tko je iscijelio već dobar dio mojih rana, i tko iscijeluje sve boli koje su se nakupile tijekom godina... i jer znam da postoji netko kome je stalo, netko pred kim ne moram glumiti... netko pred kim mogu biti ovakva emo kakva jesam...

netko tko je moj princ na bij... cr... errrm... moj princ...

...my prince charming...



Post je objavljen 03.06.2007. u 22:47 sati.