Trgnula se i pogledala na sat.Bilo je vrijeme za njen prvi dan na poslu.Ostavila je šalicu kave na stolu i obula svoje nove cipele.Uzela jaknu u ruke i istrčala iz stana...Bila je jako uzbuđena jer prvi dan na prvom poslu u životu nije dobar dan za prvo kašnjenje.Lea je završila menanđmen ali uspjela se zaposliti samo kao tajnica i to u nekoj tvrtci nekog arogantnog tatinog sinčića kojeg zapravo još nije ni upoznala jer je poslao svoju zamjenicu da je zaposli.Nije puno znala o njemu,samo da je neoženjen,zgodan i užasno umišljen.Kad je stigla pred zgradu,nije mogla disati od silnog uzbuđenja.Osjećala je strah da se neće uklopiti,ali i još neki osjećaj koji nije osjetila još noikad prije.Kao da je osjećala da će joj ulazak u tu zgradu promijeniti život.
Duboko je udahnula i krenula.Na vratima je portir nije prepoznao i zamalo je nije pustio,ali srećom je naišla Tara,osoba koja ju je zaposlila i sve objasnila.Krenule su prvo u mali obilazak.Lea je zapamtila par osoba koje joj je Tara posebno naglasila,ali ostalo ništa nije ulazilo u njenu glavu.na zadnjem katu se nalazio Lein novi ured i Darkov,ured njenog novog šefa i vlasnika svog tog carstva.dakle bili su sami na cijelom katu što je Lei malo predstavljalo problem jer se osjećala malo neugodno u blizini arogantnih ljudi a kamoli da je sama s takvima.
Tara ju je htjela upoznati napokon sa šefom,ali njaga,naravno,nije bilo,jer zašto bi on kao svi normalni ljudi dolazio tako rano kad nema potrebe.Tara je Lei pokazala sve što bi trebala raditi i čak joj zadala par zadataka da se uvježba.Nije to bilo ništa teško,samo je morala nazvati par ljudi što je obavila sjajno i Tara ju je poslie podne pustila kući jer se šef nije pojavio,a posla nije bilo bez njega,bar za Leu.»Bar neke koristi od njega»-pomislila je Lea i otišla što je brže mogla.
Tu noć nije sanjala onaj san i ujutro joj je bilo pomalo žao,ali je i osjetila neko olakšanje.Danas je trebala doći malo ranije jer joj se šef trebao napokon pojaviti pa joj je Tara savjetovala da će biti lakše ako ona dođe prije njega.Danas ju je portir pustio i čak ju pozdravio sa.»Bok,slatkice»,nije komentirala već je samo prošla i pomislila da je najveći luđak na svijetu.Došla je do svog stola,smjestila se i upalila novi komp.Tad je čula zvuk dizala čija su se vrata otvarala.Podigla je pogled i zamalo se onesvijestila.Ostala je bez zraka i nije mogla vjerovati vlastitim očima koga vidi.....
Post je objavljen 02.06.2007. u 19:27 sati.