Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/misscullen

Marketing

hej....

hm... nemam baš živaca , a ni volje da pišem što ima kod mene, jer sve što ima je negativno...

evo , samo za žicu , neke moje pjesme :

bajka

Nemoj sad plakati!
Kao da mi nije i ovako teško,
Što tu stojim pred tobom i
Pokušavam ti reći kako mi više ništa ne značiš,
Dok me ti gledaš tim svojim toplim smeđim očima.

Žao mi je što sam te toliko zavlačila,
Što nisam bila iskrena prema tebi
I objasnila ti, anđele moj,
Da moje srce ne može voljeti,
Ako je to nekad i moglo , da je prestalo
Ili , bolje da kažem , zaboravilo.

Kad sam bila mala,
Slušala sam bajke, u kojima
Je prekrasan princ uvijek spasio
Nevinu i naivnu princezu,
Te kako ih je do kraja života pratila
Vječna i sretna ljubav.

Kad sam te prvi put vidjela , mislila sam
Da si ti moj princ, osoba uz koju
Ću provesti ostatak života,
Onaj koji će mi pokazati što je prava ljubav.
A da sam ja , tvoja mala princeza.

Osjećala sam se odlično ,
Ono vrijeme dok smo živjeli u našoj maloj bajci,
Sve dok , sve dok…
Pa , nisam otkrila da ti, moj dragi anđele,
Ne možeš spasiti anđela koji je,
Odlutavši iz raja , doživio patnju i bol,
I iz silnog straha od toga , da više ne trpi tako,
Zaledio svoje srce , i ogradio ga
Debelim zidovima od laži, leda i straha.

Žao mi je , što sam te povrijedila.
Žao mi je, što sam ti pustila da mi se približiš,
Da dođeš do zida mog zaleđenog srca, no ,
Shvatila sam, da je taj sjaj ,
U tvojim očima kad si me gledao ,
Počeo topiti led koji je ,
Godinama štio moje srce.
Nisam te mogla pustiti,
Nisam mogla riskirati,
Da preživim sve ono,
Pa sam, misleći samo na sebe,
Povrijedila jednog čovjeka,
Do kojeg mi je bilo stalo.

Žao mi je , što sam ti
Morala pokazati da bajke ne postoje,
Te da , ja nisam tvoja princeza uz
Koju ćeš provesti ostatak života.





+ + +

Ljudi, zašto se pravite ludi?
Zar ne vidite da padam,
Da tonem u beskrajnom crnom krugu
Tuge ?

Ne vidite li,
Kako iz mojih očiju,
Koje su nekada tako veselo sjale,
Ozarene srećom života,
Sada teku krvave suze?

Zašto ste takvi,
Zašto mi nitko ne želi obrisati suze,
Uzeti moju ruku izvući me iz ovog pakla?

Aha..
Sad znam zašto se svi vi tako ponašate!
Pa vi ni ne vidite!

Ne vidite kako patim,
Ne vidite te suze,
Tu patnju, tu tugu , tu bol…

Zar sam ja za to kriva?
Zar sam kriva što sam
Uvijek sakrivala osjećaje od svih vas?
Da na vas ostavim dojam snažne osobe
Koja kontrolira svoje osjećaje?

Ili ste vi možda pomislili ,
Kad sam tako hladna,
Da i nemam osjećaje?
Da imam srce od kamena?

Iskreno , i ja to počinjem misliti!

I dalje sam sama u tom paklu,
Osjećam se kako svaki dan sve
Dublje i dublje tonem,
Kako suze , iz dana u dan ,
Postaju sve veće i sve teže.
I više se ne nadam
Da ćete doći po mene,
Jer, ipak ,
Ja to nisam ni zaslužila!




žica, pogodi za koga je to ????

ok , ljudi , hvala vam na komentarima, pooozzzz
Image Hosted by ImageShack.us



Post je objavljen 02.06.2007. u 12:56 sati.