Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trenk

Marketing

Roman - Berina berba

Kako je kraj radne godine došlo mi je do zamora materijala i averzije prema računalima. Ovih nekoliko tjedana sam se odmarao od računala, probao sam smanjiti upotrebu samo na nužno potrebno, a kako su mi ona nužno sredstvo za rad, nije bilo previše uspješno. Za početak evo novog nastavka romana (valjda se sjećate što je bilo prije), a ja idem poloviti zaostatke na vašim stranicama.

Hvala svima na komentarima.




Ilija i njegova prodaja oduzela je društvu dragocjeno vrijeme. To je bila mala cijena nasuprot što će Ilija i njegov brat, zahvaljujući cijelom iznosu kupoprodaje uplaćenim u fond, morati robovati 5 godina manje do svog početka novog života. Dodatni problem vremenu je predstavljao Bero jer je našao „fenomenalno, super, ekstra“ mjesto za nabavu svog bilja. Takva kombinacija proplanaka, šikare i šume, godišnjeg doba i meteoroloških uvjeta, se po njemu nikako ne smije propustiti. Bero nije shvaćao negodovanje ostalih, kroz trans će mu duhovi šume reći kamo se lopov uputio. Na kraju se logor postavio po Berinim željama, a ostalo dvoje se pomirilo s izgubljenim danom.

To popodne se Maja posvetila uređenju kočije, Vladimir se uputio u lov da nabavi hrane za sljedeće razdoblje, dok je Bero s nevjerojatnim žarom sakupljao bilje koju su seljani zaobilazili u širokom luku.
---
Nitko Beri nije mogao osporiti autoritet u poznavanju botanike. On je bio fanatik i kada se je prihvatio nekog posla, radio je to cijelim duhom i tijelom. U studij i kasnije znanstvene radove uložio je nevjerojatno puno energije i žara. Doduše, zlobnici su u kuloarima pričali da je taj žar usmjeren isključivo na pronalazak opojnih i halucinogenih tvari. Istina je bila drugačija: taj žar nije bio isključivo usmjeren na te tvari.

Početak njegove znanstvene karijere je, kao i gotovo sve ostalo u njegovom životu, u najmanju ruku čudan. No krenimo redom.

Bero potječe iz neke kvazi aristokratske obitelji. Djetinjstvo i mladost proveo je okružen razuzdanim zabavama, putovanjima, curama. Takav način života je rapidno trošio obiteljski imetak, no on sam je bio odgajan da ga to ne brine. Na jednom putovanju je upoznao sibirskog šamana. Cijelonoćno druženje Bere, šamana i votke uz šamanove priče o kozmičkim zmijama, otkrivanju novih spoznaja kroz trans u višim stupnjevima svijesti urodile su Berinom vizijom dviju zmija kako se omotavaju jedna oko druge i propinju u nebo. Slijedeći dan si je dao istetovirati te zmije na ramenu što su ujedno postale njegov zaštitni znak.

Taj susret je promijenio Berin život za 360 stupnjeva. 360 kažem jer je jedino našao način kako sa dosadašnjim načinom života postane priznati član društva stabilnih prihoda. OK, promijenio je život za 340 stupnjeva, onih 20 se odnosi na početak studija. Jednaki žar je polagao kako za svoj prirodoslovni studij tako i za proučavanje šamanizma. Njegova putovanja, nikad prekinuta, omogućavala su mu susrete s poznavateljima šamanskog transa. Bacanje u trans pomoću opojnih biljaka (južnoamerička varijanta), a ne samo meditacijom, više mu se svidjela i otud njegova posvećenost biologiji. Zadao si je za životni cilj naći evropsku verziju ayahuasca, sredstva koje će mu otvoriti kozmičke putove spoznaje.

Na Berinu nesreću, ovi prostori nisu blagonaklono gledali na ovakve stvari. Pozitivna stvar je bila što je doba spaljivanja vještica prošlo. Tu činjenicu je Bero često spominjao kao dokaz napretka društva i tvrdio je da je samo pitanje vremena kada će nove ideje naići na odobravanje.

Od samog završetka studija, njegovi radovi su podizali kontroverze. Sam diplomski, benignog naziva „Tradicionalne metode liječenja“ nije prošao sve dok iz njega nije bio izbačen dio o liječenju gnojnih rana stavljanjem pljesnivog kruha. Bero je već tada uvidio nužnost prihvaćanja kompromisa. Bolje red tradicionalnog, red avangardnog, dva reda tradicionalnog, nego biti izbačen iz prirodoslovnog društva.
---
Nekoliko sati kasnije, Bero je u kamp donio raznoliko bilje. Lice mu nije moglo sakriti oduševljenje dok su mu oči titrale žarom malog djeteta.
- Ove biljke će nam sigurno pomoći! Izuzetno korisne…
Vladimir nije dijelio njegovo oduševljenje:
- Mak? Želiš li baciti ljubavne čari na neku djevojku poklonivši joj kiticu cvijeća? A ove gljive, samo ih miči od mene, u mojem su ih selu umakali u mlijeko za tamanjenje muha.
- Od maka, pripravljenog na specijalan način se može dobiti "makova vodica", sredstvo koje može uspavati i najjačeg čovjeka. "Gljive za tamanjenje muha", daj molim te. To je Amanita muscaria u narodu poznatija pod imenom muhara. Biljka što otvara vezu sa šumskim duhovima, otvara nove putove. Uvjeren sam da upravo muhara može dovesti do kozmičkih zmija.
- One zmije koje otkrivaju tajne, da, da… Čuo sam tu priču.
- Nas dvoje idemo leći. – uključi se Maja –Ti ovdje spremaj svoje vradžbine, samo nemoj kontaktirati šumske duhove. Dovoljno je što smo propustili pola dana na tvoje branje. Rano u juto krećemo dalje.


Post je objavljen 02.06.2007. u 10:41 sati.