Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/brokuli

Marketing

Blj

Ima dana kad neki vrag mi ne da mira pa mi iz nutrine sve bljesavoče izvuče na površinu.
Zanimljiv je taj osjećaj zbunjenosti i nesnalaženja i te duboke potrebe za čistim bljezgarenjem i ispuhivanjem vjetropira sve do mulja umnih vrtloga. I ni sama ne znam što me to zapravo snašlo, al nutarnja potreba za izvlačenjem i izlaženjem tog gmecavog fljaska dovodi me do spoznavanja kreativnih potencijala moje osobnosti. Nogon da to s nekim podjelim tjera me da tražim i pričam, da pišem i ispisujem riječi na imaginarnom listu papira. Iako ne vidim smisla dijeliti to s nekime, taj čudesni nutarnji poriv gurka me u svjetlo razbistrivanja čežnji mojeg bića. I koliko god neshvatljivo to bilo, na nekoj tako bliskoj, a neopipljivoj razini nazirem zrake svrsishodnosti. Čemu sve to? – sasvim je suvišno pitanje, jer odgovora možda niti nema, a niti bi ga trebalo biti. Naprosto samo treba izaći i objelodaniti se u svojoj bljezgovitosti. Pronaći svoje kraljevsko carstvo u nepreglednom krajoliku bezgranične raznolikosti. I što onda? – sasvim slučajno, nameće se pitanje. Hm, tupavim pogledom pokušavam proniknuti u te tajne trenutne upitnosti, ali zastajem, jer odgovora ne nalazim. Samo mislima nastojim ući u korak. Kako su samo vrtlovite i hirovite. Bacaju me i kovitlaju na sve strane. Poput osušenog jesenjeg lista jurim i putujem nepreglednim zračnim stujama svog turbolentnog uma. Hm...
Juhuuu!!! Jupiiii!!! Ujujujujuu!! Vrrr-pi-re-ppppp ... tik-tik-tik... Huuuuuuu....
Kako zabavno i slasno je to putovanje. Tako oslobađajuće i nadahnjujuće! Uzdahe mi mami i dah produbljuje. Dišem i uzdišem istovremeno.
Hej! Mislim da nešto vidim! Kao da netko dolazi mi u susret. Pa zar u tim nedokučivim prostranstvima postoji još neki zalutali putnik? Izgleda da ipak nisam sama...
"Blj, Blj! Hej! Tko si ti? I kako si se samo našao ovdje? Zar tvoja maginacija nije velom presvučena?"
Nekako šutljiv je taj prolaznik. Što li se samo u njegovim odajama skriva?
Uh, počelo je nešto trokirati i šuškave zvukove proizvoditi. Neki cviljež neukusa našao se na stazi bljutavosti. Pih! Odjednom je utihnuo i samo šum prolaznosti nastavio je obitavati...
Mir i spokoj razlomio se čistinom. Bljeskovi sjećanja na ono nešto poznato zaokupili su mi znatiželju. Kao da se pokušavam sjetiti mirisa i boje, osjetiti ono poznato u tome nerazlučivom, no toliko bliskom i srdačnom...
Uups! Kako me samo snažno katapultiralo! I opet letim i bez krila i bez razgraničenja.
Pa granice ni ne postoje, tek sada to uviđam!
U ovome ludom i nesvakidašnjem iskustvu konačno pronalazim - Njega!


Post je objavljen 01.06.2007. u 22:33 sati.