Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/principessa2

Marketing

LEGENDA O POSLJEDNJOJ VEČERI

PAULO COELHO

LEGENDA O POSLJEDNJOJ VEČERI

Započevši ovu sliku Leonardo da Vicni se suočio s velikim problemom. Trebali je naslikati Dobro – u Isusovom liku, i Zlo u liku Jude, prijatelja koji ga za vrijeme večere odlučuje izdati. Prekinuo je usred posla, dok ne pronađe savršene modele. Jednog dana, slušajući crkveni zbor, neki mu se mladić učinio stvorenim za lik Isusa. Pozvao ga je u svoj atelje, te izradio niz studija i skica njegovog lica. Prošle su tri godine. Posljednja večera je bila gotovo završena – a da Vinci još uvijek nije pronašao, zadovoljavajući model za Judu. Nakon dugotrajne potrage slikar je zapazio nekog prerano ostarjelog mladića, u dronjicma, koji je pijan ležao u jarku. Zatražio je od svojih pomoćnika da ga odnesu u crkvu, jer više nije imao vremena izraditi skice. Odrpanca su odnijeli tamo u besvjesnom stanju; pomoćnici su ga odražavali na nogama, dok je da Vinci preslikavao crte bezbožnosti, grijeha, sebičnosti, tako izražajne na njegovom licu. Kad je dovršio, skitnica je – već donekle otriježnjen – otvorio oči i ugledao sliku pred sobom. S nevjericom i tugom u glasu, izgovorio je: „Pa ja sam već vidio tu sliku!“ „Kada?“ upita iznenađeno da Vinci. „Ima tome tri godine, prije nego sam izgubio sve što sam imao. Život mi je tada bio sazdan od snova; pjevao sam u crkvenom zboru i jedan me umjetnik pozvao da mu poziram za lik Isusa“.

Znači, Dobro i Zlo imaju isto lice; sve ovisi o tome u kojem će nas životnom razdoblju presresti na putu.



Post je objavljen 05.06.2007. u 12:39 sati.