Marketing
237. Kuda ići...u Raj ili Pakao ?
Gledam ljude tužnih lica, svi šetaju pognute glave, više gledaju svoje cipele nego gdja koračaju. Što se to desilo da je nestao osmjeh s lica, kamo nas ta ozbiljnost vodi?
Znam, svjesna sam da je veliki postotak naših državljana na rubu egzistencije, da žive iz mjeseca u mjesec sa teretom ne plačenih računa ili sa ratama kredita na leđima. Teško nam je skoro svima ali kad čujem riječi "vjeruj u Boga, on će ti pomoći" tad bih najrađe počela vikati "u kojeg Boga, gdje je, neka skine paučinu s očiju i progleda"? 
Gdje je on? Na Zemlji nije, ako je van Zemlje onda je na nebu, a što je na nebu je vanzemaljsko (tako su me učili u školi). Po naški rečeno, onda je Bog Vanzamaljac. Crkva je hram klanjanju Vanzemaljcima. 
Bila sam slučajno u tom hramu i znatiželjno sam zjakala po "svetim" slikama (koje je naravno naslikao netko za dobre novce) i primjetim da baš ni jedna slika ne pokazuje sreću na licima ni Isusa, ni Marije a ni ostale nazoćne škvadre. Svi oni djeluju nekako nezadovoljno i nesretno kao i mi zemaljci. Izgleda mi: da je religija utemeljene na običnoj psihologiji: "strah", uvečan u ime pakla i pohlepe, uvečano za obogačenje i blaženstvo na nebu (kod vanzemaljaca). Svi mi koji uživamo i znamo živjeti život, gorjet ćemo u paklu. Uloga svečenika je učiniti ljude uplašenima od vatre pakla i mučenja koje nas tamo čeka.
Čista glupost! 
Ako u Katoličkoj crkvi-hramu ne priznaju reinkarnaciju i život poslije života, tko im je onda opisao kako je tamo negdje? Kako znaju kad se od tamo, isto kao ni iz raja nitko još nije vratio? 
PAKAO mi izgleda zanimljiv: srest ću tamo one velike ljude koje je religija osuđivala ili proglašavala namoralnima. Možda ću piti kavu sa Sokratom, možda ću moći pitati Marxa zašto je izmislio sve ono iz čega sam dobila jedinicu na Marksizmu? Bit če to šareno društvo puno pjesnika, pisaca, glumaca, znanstvenika, umjetnika, ljubavnika i kurtizana. Imat čemo o čemu pričat!
Svi oni su možda već odavno trebali izgorjeti a još dan danas se o svima njima uči i spominje ih se kao mudre osobe, o njima se knjige pišu. Bit će u Paklu puno pjesme, plesa i puno puno smijeha koji na Zemlji nedostaje. 
RAJ je po svemu jedno dosadno i ružno mjesto. Tamo će biti svi oni patnici, veliki mučenici i isposničke ružne spodobe koje su sebe zvali "svecima". Mučili su sami sebe svjesno i učili svoje vjernike kako da i oni to čine. Što su ti "sveci" iz raja doprinjeli, pa oni su bili teret i paraziti društva, najljeniji i neplodni ljudi. Oni su Vampiri željni ljudske krvi, pili su krv na slamčicu jadnom i siromašnom narodu. Zapravo: oni su širili i bili začetnici psiholoških bolesti (šizofreničari), takve ljude je trebalo lječiti a ne im se klanjati. To i takvo mjesto nije vrijedno posjete.
U Raju će biti svi oni koji ne znaju da vole (a propovjedaju o ljubavi), oni koji su vjerni i moralni (pedofili). Bit će tamo svi koji ne znaju što je osmjeh, što je ples, što je prijatelj. Veselo društvo tužnih faca pokajničkih, koji nisu dopuštali običnom smrtniku da živi život, jer su ga proglašavali "bogohulnikom". Kažu: sreća je na nebu (znači vanzemaljska). 
Ja živim sada i ovdje. Dišem i hodam po zemlji već poveći broj godina. Mogu reći da sam sretna žena, imam dvije predivne kćeri, posao (radim, ne kradem), priuštim si ovozemaljskih grijehova poput hladne pive i dvije kutije cigareta (bez HR markice-jeftinije su). Vodim život kakav ja želim, po svojim zakonima i pravilima, ne plašim se Baba roga, nemam strah od budućnosti. Volim ljudskost a ne svetost.
Gdje ću završiti jednog dana (osim u krematorijskoj peći) ne znam. Znat ću to tada. Vjerojatno ću i sa vama koji me čitate piti kavu jer i internet je grijeh.
BITI (pakao) ILI NE BITI (raj) - pitanje je sad? 
Post je objavljen 01.06.2007. u 05:00 sati.