Idući dan nakon svinjarije s otkazom ipak se naručim kod doktora Nadležnog u njegovu socrealističku ambulantu. Metafizički sam sa svime time načistu, čak imam i potrebnu snagu za dosljednost, ali ipak sam se uzrujao, pogotovo jer se moja okolina, posebno moji najbliži, prestrašila i osupnula. I to je dobro, mislim sad, jer da se nisam uzrujao značilo bi da nisam ljudsko biće. Ovako sam čovjek kojem je očito bolje.
Doktor Nadležni mi ordinira nešto za smirenje, izrazi također svoju zaprepaštenost očitom manifestacijom surovog kapitalizma i utješi me s par prigodnih riječi. Kad je ustanovio da sam ipak prilično čvrst, i da mi ne treba bog zna kakvog tješenja, rekao je značajno:
- Dragi moj Ludlud, pametan ste čovjek i vidim da je vaš oporavak već gotovo siguran. U posljednjih godinu dana, a posebno ovih šest mjeseci otkako se liječite, uspjeli ste doživjeti i sretno preživjeti sve krugove pakla kroz koje prolaze psihički bolesnici. Od nesposobnosti da ustanovite što vam je, preko krivog dijagnosticiranja, neprofesionalnosti i liječničke neetičnosti, borbe s birokracijama svih vrsta i nivoa, muka s lijekovima i ispravnom terapijom, komisijama, nerazumijevanjem okoline i patnjom obitelji, pa do gubitka radnog mjesta ... trebam li uopće dalje nabrajati? A sad samo zamislite kako je onima koji su bili slabije sreće i za koje znamo da se nikad neće oporaviti! Vidjeli ste njihov svijet i sad ga napuštate. Oni u njemu ostaju do smrti.
I opet je dr. Nadležni pokazao neobičnu mudrost. Zaista, nek' samo nosi i odjeću i cipele kakve god voli!
Zamislio sam se duboko. Možda bih i ja mogao nekako pripomoći da se pomogne tim ljudima, mojoj subraći koja ni ne znaju da je Vilenjačko Kraljevstvo njihovo i da pate jedino zato što sada tako žele drugi ljudi?
Možda.
Možda na kraju sve ima smisla, samo treba malo poraditi na tome da se smisao i oživotvori, ili, ljepše rečeno, da se prestane skrivati?
Možda uspijemo biti ljudi, a ne zombiji i stoka?
Sve je moguće!
Post je objavljen 01.06.2007. u 00:41 sati.