Marketing
The violet one
Nekako me zaintrigirala ova slika. Ima nekako dvosmisleno značenje. Pri pogledu na nju u istom trenu poželim se nalaziti tamo, a opet, čini se tako jezivo da ne želiš ikada kročiti na takvo mjesto, pogotovo sam. No, upravo ju ta jezivost u mojim očima čini intrigantnom i zanimljivom. Kuda bih dospjela kad bi išla tom cestom prateći tragove guma? Bi li me strah od nepoznatog vratio korak unazad i bi li odustala od toga? Ili su paukovi i kukci zaista moj jedini strah? Ponekad na mjestu gdje nikog nema osjećamo prisutnost još nekoga. Je li to samo naša paranoja ili je nešto zaista tu? Ovih dana mi se sve svodi na ono da li vjerujem u nešto. Da li postoje vanzemaljci? Da li su oni krugovi u žitu posljedica dosade nekog kreativnog čovjeka ili je zaista neko drugo biće to napravilo? Nisam prije vjerovala u vanzemaljce, no, kad vidjeh slike, ovo nisam je prešlo u ne znam. Ista stvar sa duhovima. Nisam vjerovala. No, kad sam vidjela sve one slike na kojima su te bijele sjene, počeh sumnjati da to ipak nije fotošop. Ili možda je? Opet ne znam. Možda to spooky mjesto ipak nije osamljeno kao što se čini. Možda bih ipak osjećala prisutnost još nekoga što bi mi ulijevalo strah. Isključuje li to onda paukove i kukce kao izvor mog jedinog straha? Upet ću upotrijebiti ono ne znam.
Danas se onaj monoton tijek događaja na praksi promijenio te smo tih nekoliko sati proveli prešetavajući se po bolnici. I, budući da još nismo vidjeli novu mrtvačnicu iznutra, Miškec, dečko koji radi tamo, malo nas je proveo da vidimo. Tako da smo gledali mrtvace. Bilo je drukčije i ne toliko dugo i fascinantno kao obdukcija, no ipak smo mogli vidjeti ono što većina ljudi gleda samo u horor filmovima. Zapravo, da, nova patologija je lijepo uređena poput filmova s onim ladicama i hladnjačama u kojima se nalaze mrtvaci. Još jednom dobih uvid i potvrdu u to da je medicina moja najveća ljubav.
Obojala sam kosu u ljubičasto. I dobila sam 5 iz predmeta iz kojeg mi je cijele godine najveća ocjena bila 3. Brijem da je to zbog kose. U sat vremena uspjela sam naučit pola bilježnice i dobit 5 kod babe koja svima smanji ocjenu. Tako da smo i ona i ja ostale zapanjene kako sam dobro naučila. Da, must be the hair.
Pa tako ne mogu smislit ostatak (ili barem kraj) posta stoga ću završit ovako.
The end.
Post je objavljen 31.05.2007. u 22:06 sati.