Marketing
Zakuska ili "Mi to sve imamo!"
Strkovito, na knap, u zadnji čas, pripreme za zakusku priveli smo kraju. Više nas takve stvari ne iznenađuju. To jednostavno tako ide i na to smo spremni.
Predavanje gospođe Helene Hećimović "Koprivnica - grad u pokretu" okupilo je 15stak (točnije 17) ljudi. Predavanje je za svaku pohvalu, pogotovo što je Helena na početku predavanja rekla jednu od bitnijih rečenica:
"Evo ja ću vam sada pokazati što i kako smo mi radili u proteklih 6 godina po pitanju održivog prometa u Gradu Koprivnici. Nadam se da će vam naše greške, pokušaji, uspjesi i neuspjesi pomoći oko uspješnijeg organiziranja Europskog tjedna kretanja u Bjelovaru". Kroz predavanje koje je trajalo cca sat, sat i 15, potpuno je otvoreno pričala o tome što kako je Koprivnica krenula u cijelu priču oko održivog prometa.
Prije 6 godina krenuli su s organiziranjem Dana bez automobila. To je (za neznalice) kao što samo ime kaže dan kada se u cijeloj europi pokšava skrenuti pozoronost na štetnost korištenja automobila. Već sljedeće godine krenuli su s organiziranjem ETK-a. Svi njihovi pokušaji (nabrojati cu samo neke): spuštanje rubnika, uvođenje gradskih bicikala (tri pokušaja, svaki detaljno objašnjen i argumentiran zašto nije uspio), organizirano vođenje djece u školu, uključivanje vrtića, utrke invalida, vježbanje starijih na javnim površinama, kritične mase, natjecanje među firmama u tome "čiji će radnici ići više na posao biciklom", objašnjava zašto podravka nije zainteresirana dok se Carlsberg svake godine rado uključuje u ovu inicijativu, problem javnog prijevoza, uloga NGO u cijeloj priči, detaljan i studiozan pristup razradi karte biciklističkih staza kako prilazu gradu tako i po samom gradu, prezentirana strategija razvoja održivog prometa, i puno puno toga korisnog što bi jednom gradu kao što je Bjelovar dobro došlo da ima barem desetinu toga o čemu je Helena pričala. Ubrzao sam malo pisanje jer mi nije cilj prepričati predavanje, jer oni koji su željeli čuti i koje to imalo interesira su bili prisutni u 19h u Velikoj gradskoj vijećnici. Jedan od njih bio je i naš dogradonačelnik . Koji su njegovi motivi dolaska bili nema pojma, ali nadam se da nije došao samo da bi odradio svoj kratki monolog po završetku predavanja koji je otprilike glasio:
"Ovo je sve lijepo što vi pričate i čime se hvalite, ali ja moram reći da MI sve to imamo. I biciklističke staze, i folklor, i Prirodu i društvo ali se mi time ne hvalimmo. Jako vam je lijepa priča." cinično/ironično/ponosno prozbori.
U sobi je zavladao tajac jer su svi shvatili da nešto ne štima.
"Priče su zato da se pričaju, svatko ih čuje onako kako ih želi čuti" bila je otprilike opaska koja je usljedila.
Ovim potezom gospodin dogradonačelnik je od nas napravio prvoklasne budale. Udruga koja nema prostor, nema priključak za telefon i internet (jer udruga mladih kojaje produzena ruka gradu u dugovima i sveopćem rasulu), na gradskom natječaju projekt AUTOHOLIZAM nije prepoznat kao nešto što je ovom gradu potrebno (valjda zato jer ONI to sve imaju), radimo s 0 kuna naknade i to posao koji je u opisu posla gradskog poglavarstva s ponekad daleko više od 8 sati na dan, trudimo se da dovedemo najbolji mogući primjer održivog prometa iz ovog dijela Europe (koji je ta ista Europa prepoznala i nagradila) kako bi ima olakšali posao i pokazali moguće greške. No politika je prije svega. Udruge postoje ne da bi entuzijasti volonterski odrađivali i borili se za propuste gradske politike i unapređivali društvo i kvalitetu življenja već zato da bi se ista ta gradska politika dičila da ih ima. E pa diči te se. Samo da podsjetimo da nismo reagirali u gradskom poglavarstvu da se kod izgradnje rotora kod Bille uvrsti biciklistička traka, vjerojatno od nje nebi bilo ništa. Zašto? Pa zato jer mi to sve imamo. Mi ne pričamo priče. Da im nismo pred nos stavili ETK što to je, zašto to je i čemu služi, nebi ništa od toga bilo, a i to je upitno jer gradsko poglavarstvo donosi odluku tek 11.06. kada će Sanja prezentirati cijeli projekt "visokim dužnosicima". Ali napominjem još jedamput, pa MI sve to imamo!Da ne govorim o tome koliko imamo razvijenu mrežu biciklističkih staza po gradu (ne računajući prilaze gradu imamo ih O metara). Čisto onako usput napomenu bi da prema provedenom istraživanju čak 81% djece posjeduje bicikl, ali se njih 21% svakodnevno njime koristi. Zašto! Zato gospodine dogradonačelniče jer NEMAMO biciklističke staze,jer su roditelji zabrinuti za sigurnost djece u prometu i zato što sebdjeca sama ne osjećaju sigurno u prometu upravo zbog toga što NEMAMO biciklističke staze. Ali lijepo je misliti na sebe, na politiku, na kompetenciju i rivalitet, na "više" ciljeve. Statistika je statistika, a ona govori da se djeca radije voze autima, jer biciklima nemaju gdje! Ili ipak mi sve to imamo? Grad Bjelovar se nalazi na dnu liste hrvatskih gradova po uređenosti pješačko-biciklističkih staza (od toga 99% posto otpada na pješačke). Ma ljudi mi to sve imamo!!!
Jednom prilikom jedan visoko pozicionirani čovjek (ne u gradskom poglavarstvu, već jednoj državnoj firmi) rekao:
"Sve je to lijepo i dobro što vi radite, ali da ti kažem ja do kada će to ići tako. Sve dok se ne umješate u politiku, onda je gotovo."
Odgovorio sam: "Mislim da se to neće desiti. Prije ću prestati raditi ovo što radim neko se politički ofarbati"
Zato kažem, fućka mi se i za HSS, i za HNS, i za HSLS, i za HDZ (koji pak svoje političke poene skupljaju na peticiji da se gradi biciklistička staza do srednješkolskog centra, a čiji je idejni projekt već odavno gotov, ja ga vidio svojim očima). Fućka mi se za politički kolorit i njihove olimpijske igre čiji plamen palimo svakim izborima. Skupljaju glasove kao suha drva da bi njihova vatra poštenja i pravednosti bila što veća.
PID postoji zato da bi djeca išla sigurnije u školu, ali da nisu zarobljena iza prikrivenih zračnih jastuka dvotonnske skupocijene nakupine elektronike, plastike i željeza; zato da bi ljudi bili sigurniji na cesti i da napokon dobiju svoj dio javnog prostora na kojem ga pješaci neće psovati sve po obiteljskom spisku, a vozači "trovača ljudi i prirode" neće trubiti i verbalno se priključiti pješacima u nakani da nam (biciklistima) pokažu kako nam ovdje nije mjesto; zato da bi se zauvijek maknuli prdekavi motorčići koji debljaju djecu našu svagdašnju i skupocijeni automobili koji imaju dva auspuha i idu tristo na sat daleko od gradskog centra gdje i audio-vizualno nagrđuju sliku jednog od naljepših parkova Hrvatske; postojimo i zato da se po pješačkoj zoni zvanoj Korzo ljudi ne voze automobilima i da blindirani kombiji Fine ne ukrašavaju ovu jedinu pješačku zonu u gradu; postojimo i zato što se organizator BOOK festivala vozi motor po parku dok na mene policajac urla jer biciklom prelazim preko pješačkog prelaza; postojimo iz mnogo drugih razloga, ali definitvno ne zato da bi ljudi koji su na pozicijama i kojima takvo nekakvo zdravo razmišljanje služi da bi ostvarili političke poene.
Stoga koristim ovu priliku da kažem gospođi Heleni "Sori, to valjda tako mora biti!"
No vratimo se zakusci. Uglavnom film je protekao ok, 30tak ljudi je doslo, 5 ih je otišlo ranije, vjerujem zbog titlova kojih nije bilo. Zakuska je prošla isto ok uz jako ukusni Kvargl i graničar s obiteljskog gospodarstva Đuranić, finog kupinovog vina Kupidon s OG Pepmer i biljnih namaza i kolačića s OG "EKO-RAD" Radanec.
Svim prisutnima se zahvaljujem na dolasku, pogotovo našim pokroviteljima (prethodno navedeni + Grad Bjelovar), a posebno našem dogradonačelniku koji nas je osramotio pred gostom predavačem, barem se ja tako osjećam.
Kratki osvrt na Zakusku 25.05.2007.
dj uro
Post je objavljen 31.05.2007. u 12:40 sati.