Primaklo se ljeto, rastanci, i sve što ide uz to. Svaki put je sve teže i teže pružit ruku ili zagrljaj za aido. Ali što je tu je. Svi smo nekako prostorno opterećni. Ja kao i uvijek prilažem pjesmu. Ime ćemo sakrit. Jer nije bitno. Baš svakome.
Privlačno je nekad biti prava noćna ptica
Dana ne znam, noću pjevam, u datumu se gubim
Ženu nemam, ne treba mi, nije to sitnica
Ne volim ni samog sebe, pa što da se trudim
Proveo sam mnoge noći s gitarom i vinom
Godine ne brojim, ne znam kad sam stao
Ali jedno ljetno večer dobih novi sindrom,
Zbog te crne žene ispod sveg sam pao
X
Tako si strasno rekla ime
Kao da je put u nebo
X
S tobom smirio bi zime
I na vrata raja grebo
X
E da se može vratit vrijeme
Ja bi prvi za to isko
X
Ovako teglim svoje breme
I sve sam pare na to spisko
Da na tebe ne mislim
Poznaju me mnoge žene, sve lokalne dajke,
Svakog prvog u mjesecu ponude mi turu
Al nisam neki napaljenik, rađe sanjam bajke
I zbog toga me mnogi vide ko šank-armaturu
Dokad ću si gonit život kao kvazi boem?
Vjerojatno dok me jednom od tu ne iznesu.
Jer vino, dim i lake note izvlače tvoj goblen,
A svaka koma dovodi me na tvoju adresu
Post je objavljen 31.05.2007. u 12:22 sati.