Pogledala je u smjeru istoka i pitala se zašto je boli glava. Nitko joj nije znao reći istinu i odlučila je da je pronađe u snovima. Malo je prilegla i zaspala..
Sanjala je kako lebdi nad plavim prostranstvima Nepoznatog i prestiže letjelice koje su bile brže od nje, ali kao da su je puštale..Tu je odjednom naišla na zid i sad ju je još više boljela glava, a henrik s malim h joj je dao ledeno piće da se osvježi..Naišao je tu i pokojni Maršal, onako bez noge joj je izgledao savršeno stabilan, i dakako šarmantan.. Mislila ga je pitati jel istina sve o Bleiburgu, ali odustala je, ipak joj je ulijevao preveliko strahopoštovanje.. Ivica je bio uz njega kao i uvijek, e taj čovjek joj je odmah bio simpatičan, nije se mogla oteti dojmu da ga je već negdje vidjela..
Probudila se svježa i odmorna.
Ali u bolničkoj sobi.
Na aparatima.
nemojte voziti umorni.
Mogli bi se i ne probuditi.