Upoznala sam našeg novog kooperanta. Nazvale me direktorica i kolegica telefonom (jerbo nijesu bile prisutne u officeu
za razliku od mene),
javile da dolazi gdin. kooperant, te da ga malko zabavim (hm) dok one ne stignu sa sastanka. No dobro.
Prvo sam morala skoknut po njega u obližnji caffe, ali s obzirom da sa balkona officea vidim terasu spomenutog caffea,
samo sam ga elegantno, poput Julije iz jedne poznate nam tragedije, zazvala sa balkona, a
on je osmjehnuvši se šeretski pohitao k meni (kroz vrata, naravno). Smiješno bi bilo da ima neki poremećaj,
pa da se u tom slučaju uspentrao preko balkona.
O da, direktorica i kolegica su mi još u razgovoru prije spomenule da ga ne diram (hm) dok one ne provjere stanje,
izgled, upotrebljivost i ostale potencijalne opcije koje bi dolazile u obzir da je zadovoljio nabrojane.
Dođe on tako, mlađahnog držanja, jer je već za koju godinicu prešao četrdesetu,
uzeo mi je ruku i toliko se nagnuo da pomislih da je želi izljubiti
te je naglo otrgnem iz njegove.
Smješka se, neće kafu, neće čaj,
neće...(litre alkohola spremljenog za fešte u firmi iz špajze mu nisam ni nudila, nekak mi se nije uklapao u tu sliku) ...ostalo nit nemamo,
samo sjedne preko puta mojeg monitora, virkamo se između monitora i nekakvih plastičnih, prenosnih ladica
koje sam nakalemila do monitora, brbljamo nešto nevažno, on prolazi rukom kroz svježe opranu kosu,...gleda me u oči,...smješka se i
nešto priča,...više nit ne čujem što,...vidim da mu pogled između ladica i monitora seže čak do gornje prve trećine moje majice na
kojoj piše (hm): call me...(naravno - bez broja telefona, nek se misli). Naslućujem lagano da prema meni sigurno i uporno
plazi njegov parfem (ili neki losion za - nakon brijanja), ima skoro prepoznatljiv ton onoga za što se ja volim našaliti da je miris pokošenog sijena
s dodatkom tropske esencije nečega...(mada me kolegica poslije uvjeravala-seljanko, to je Bulgari).
A onda, ne znam od kuda i zašto mi ta misao prođe glavom,...zamislim na trenutak kako skačem preko tog stola koji nas dijeli,
pogledam ga mahnito poput prave goropadnice rasle po zelenim brdima, koja je
jurišala sa divokozama i osvajala nepristupačne vrhove planina stilom free climbeinga,
krala med zajedno s cijelom košnicom
od najljućih pčela, lovila losose u doba parenja (mislim-lososovih parenja, da ne bude zabune),
poput
domišljate i prepredene medvjedice,...kud sam otišla?...
zamahnem kosom, glavom, bokovima i ostatkom tijela pred njim
i zapjevam grleno i duboko: Bom Chicka...Wah...Wah...
On zabezeknuto gleda ne znajuć što ga je snašlo, istovremeno ga prožima strah i nadolazeća slast (slast?!mogla sam napisati-strast,
ali ne volim ispravljat samu sebe pretjerano).
A ona njegova lelujava svježe oprana kosica leti oko glave kad mu u hipu strgnem
onu lošu i dizajnerski nikako prihvatljivu kombinaciju nježno plave košulje i isto tako nježno sivih hlača...
Trenutak preispitivanja za oboje : što sad?? Duboko dišem i gledam ga u te prestrašene blejeće oči,ranjeno razodjevenog
maminog dječarca koji vjerojatno za svoje slobodno vrijeme piskara po Iskrici mladom i naivnom ženskom življu nepoćudne poruke...
Uto dođoše direktorica i kolegica te se moj izmaštani balon od sapunice raspline poput svih ostalih balona od sapunice
kojima je sudbina neupitno zapečaćena.
Njih dvije se smješkaju, pitam se da li smo to nas tri (konačno) na istom valnom nivou?
No, šalim se, zapravo mi je izgledao poput maminog sinčića, bez trunke zdrave želje za avanturizmom u sebi,
bio je fin, uglađen, onaj koji ne puši, ne pije, ne ganja ženske, a svejedno kašljuca, jer ima slaba pluća (na ujka, naravno).
O da, malko previše brbljav, svaka rečenica počinjala bi zamjenicom za njegovo ime, kojeg se ne sjećam (to prvo zaboravim
pri upoznavanju), jedino je njgov miris zaista podsjećao malko na miris svježe pokošenog sijena i nekog manga ili čak papaje,
ili je to bio Bulgari?(to ne znam, ne raspoznajem parfeme po nazivima i odgovarajućim mirisima). Bilo je zabavno zamišljati, al'
nadam se da niti jedan muški miris ovog svijeta (za ostale planete van naše galaksije se ne usuđujem nadati isto) neće od mene
napraviti razuzdanu napaljenu zvijer koja trga odjeću s mužjaka - trenutnog objekta njezine apsolutne pažnje, čitaj-želje.
Hmm, pitam se kakvo je donje rublje imao?
Sigurno rebrastu bijelu pamučnu kanotjericu (za neupućene-potkošulju) i rebrasto bijele pamučne gaće. Slatko i vrlo vjerojatno.
And now something completely deferent...
A sad...nu razlike, misteriozni, duhoviti, romantični, strastveni, superiorni, tako drukčiji,...Mr. Jules me je danas obradovao ovim:
Post je objavljen 29.05.2007. u 09:05 sati.