Marketing
Respect
Moj projekt, od sutra sam nova osoba je kao po tisućiti puta krenuo.
Sada mi fali Ana da mi se pridruži. Ana vrati se iz Zagreba, hitno!
Naravno nikakve promjene, sve po starom osim što umirem od smijeha kada se sjetim bilo koje scene jučer što se dogodila.
Ljudi, ma kakve sapunice, komedije, horori, akcioni… Samo neka se snimi moj život i oskar je siguran. Naravno kući sam došla kada je već svanulo, zaspala sam kao mala beba i nisam se mogla probuditi. Propustila sam čak i shopping sa svojima 
, što nije baš uobičajeno za jednu shoppinholičarku ali kada mi se oči jednostavno nisu mogle otvoriti. K'vragu.
Ali sve u svemu sada je nekako opet sve normalno.
Ipak ću se ja uvijek držati onog svog kako sve završi dobro. Barem meni je. Neke stvari je stvarno potrebno ostaviti iza sebe i bez ikakvih loših misli nastaviti dalje. Ja kada nekog zavolim, nema šanse da mi ikada postane grozan, ma što da mi napravi. Ima li još takvih ljudi? Ili sam po tom pitanju jako glupa.
Ali nije važno, čak mi se ni ne piše o tome. Ne piše mi se o ničemu trenutno sam totalno ravnodušna prema svemu i sretna. Čak i ako je ovo sve kratko, bitno da sam ja sve riješila, barem sama sa sobom.
I pozdrav jednoj mojoj dragoj prijateljici bez koje ne bi mogla zamisliti život i evo samo za nju jedna pjesma:
I šaljem pusu onim mojim smiješnim luđakinjama sa kojima sam jučer prvo izašla.Posebno Silviji koja me uvijek nasmije do suza.
Kakve pehove imamo sve bi uskoro mogle završiti u crnoj kronici. 
Post je objavljen 27.05.2007. u 16:13 sati.