Let kroz paralelne svjetove
Mogu li se čvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slučajevi to potvrđuju, ali je pitanje kako ih objasniti.
Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, američkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolić koji je stajao u blizini počeo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolić polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.
Sljedećih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da objašnjava svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da očekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod većeg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolić netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolić nisu našli! Kao da je u zemlju propao.
ZACUDJUJUCA POJAVA
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprimijećen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u zraku, kao što se to obično dešavalo prije nego što su mu se događali paranormalni fenomeni. Ni Celner niti bilo tko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeći Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leđa», sjeća se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolić kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…»
Ovo nevjerojatno svjedočanstvo opisuje teleportaciju - iščezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim sličnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem čvorova bez ljudske pomoći, o čemu izvještavaju mnoga svjedočanstva iz prošlosti.
I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogućim" kretanjima predmeta: u nekim slučajevima sami od sebe su se vezivali čvorovi na vrpci, koži ili čak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo promatrao. Jedna seansa čija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na nemoguć način" na središnjoj nozi okruglog stolica čiju smo teleportaciju već opisali.
Kad se taj događaj zbio, stolić je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!
ČUDESNE MOĆI SAI BABE
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u časopisu «Journal» američkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Marđeri Kandon.
U tim eksperimentima duh Marđerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najčešće kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te čvrsto zaključanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je rađeno više puta, a za to vrijeme Marđeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu činjenicu.
Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspijevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrđeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ostakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi New York, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udaljen jedan sat vožnje automobilom.
Indijski guru Sai Baba je posebna priča. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobičajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za liječenje. Zapadnim parapsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Međutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontroliraju jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo očekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.
INTELIGENTNI PROJEKTILI
Primjeri očiglednih teleportacija, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slučajevi kućnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerojatne pojave, najčešće kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slučaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjerenja na Sumatri. Jedne noći dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišća, odjednom ga je probudila «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega.
To se ponovilo i sljedeće noći dok je ležao budan. Očito, kamenje je dolazilo s krova ali on nije mogao naći rupe u lišću kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je treću noć pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog trenutka promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta.
"Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobični u "slučajevima kućnih duhova". Ali, u velikom broju slučajeva dešavalo se da određeni predmeti misteriozno iščezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obrađeni izvještaj koji potvrđuje istinski nestanak nekih predmeta.
NEPOZNATE DIMENZIJE
Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine čije je kućanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kućnog duha". Ali jednoga dana zbilo se nešto krajnje nevjerojatno. Njen muž priča:
"Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred očima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo između 10 sati i podneva."
Može se navesti znatan broj prilično uvjerljivih slučajeva teleportiranja - iščezavanja i ponovnog pojavljivanja – različitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo češće, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.
Šta sve ovo znaci?
Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u činjenici da prostor ima i četvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim riječima kad se predmeti pojavljuju ili iščezavaju, oni se tada kreču četvrtom ili jednom od tih dimenzija.
Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halucinacije - jedno drugo cesto ponuđeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slučajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su čvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u običnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda dotični atomi učinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…
PARALELNI SVJETOVI
Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provođenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguć" način prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskočila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transport materije kroz materiju fenomen "kvantnog provođenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.
Ako četvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujuću mogućnost postojanja beskonačnog broja drugih dimenzija – koje cine neograničen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to već prelazi u – znanstvenu fantastiku!
Post je objavljen 27.05.2007. u 14:15 sati.