Marketing
Kad osrednja pevaljka postane nacionalno pitanje
Igrom slučaja desila se podudarnost da je dvoje ljudi izbačeno iz stana doslovno preko noći. Jedna osoba je devedesetih bila s puškom u rovu, branila je ovu zemlju i za uspomenu na te taške dane danas je stopostotni invalid. Druga osoba devedesetih je gledala kako bi se bogato udala i pri tome pjevušila razne pjesmuljke… ukratko bila pripadnica showbiza. Ukratko, ničime nije zadužila ovu zemlju.
Prva osoba zove se Franjo Jolić. Institucije ove zemlje digle su ruke od njega i prepustile ga ne milost i nemilost hrvatske birokratske države koja ga je deložirala iz stana. On je samo jedan od mnogih branitelja kojima su bila dana razna obećanja samo neka dobiju taj rat. Kad je rat završio, obećanja su polako padala u zaborav, jer trebalo je nekako namiriti kojekakve Zagorce, Petrače i slične. Kako se odnosimo prema tim ljudima koji su riskirali svoj život radi svih nas pokazuje najbolje koliko je medijskog prostora Franjo Jolić dobio. Za primjer uzimam članak iz Jutarnjeg lista. Jedna obična mala vijest, jedva uočljiva, kao da se radi o nekakvoj prometnoj nesreći samo s manjom materijalnom štetom.
Druga osoba zove se Vlatka Pokos. Kao što smo već rekli, ničime nije zadužila ovu zemlju, ali eto.. ona je supruga nekakvog Josipa Radeljaka, koji btw. također nije zadužio ovu zemlju ničim značajnim kao što je obrana zemlje. Uglavnom… nešto je puklo između njih, posvadili se i Radeljak izbaci Vlatku na ulicu preko noći. Sve u svemu, nešto što se dešava svakodnevno u mnogim brakovima. Dakle jedna totalno nevažna vijest za bilo kojeg građanina ove zemlje, ali iz nekog razloga ta vijest zaslužila je ogroman članak u Jutranjem listu, kao da je u najmanju ruku Slovenija potopila hrvatsku ribaricu u Piranskom zaljevu. No tu se nije stalo, već je taj događaj završio i u Dnevniku, centralnoj emisiji HRT-a.
Ikako bi se na prvu reklo da su mediji ti koji diktiraju što je bitna vijest od one koja je manje bitna ili čak nebitna, prava odgovornost leži na svima nama koji smo oguglali na to kad branitelj biva deložiran, iskorišten i odbačen od ovog društva, ali kada se neka javno poznata osoba nađe usred nekakve interne bračne svađe, svi naprosto poludimo od znatiželje i zlobno se naslađujemo čitajući kako je Vlatka ponovo izbačena iz stana.
Time samo pokazujemo koliki smo malograđani i koliko nas niske strasti gone jer dok čitamo kako je Vlatka izbačena, razmišljamo na način „neka joj je.. ako nisam ja mogao lagodno živjeti, zašto bi ona živjela bolje“. S druge pak strane kad čitamo o deložiranom branitelju i stopostotnom vojnom invalidu mi tu vijest jednostavno ne doživljavamo govoreći sami sebi „imam ja dovoljno briga, a ne da se još zamaram s takvim stvarima… postoje drugi koji se brinu za to“.
Na žalost, ne postoje drugi koji se brinu za to i koji će se pobrinuti da Franjo Jolić dobije ono što mu je obećano. Ostavljen je na milosti nemilost ovog trulog sustava koji ne haje za slabe, a mi sa svojim naslađivanjem na glupostima samo pomažemo tom trulom sistemu da i dalje parazitski živi na grbači svih nas poreznih obveznika, po sistemu dajmo narodu kruha i igara.
Post je objavljen 27.05.2007. u 13:53 sati.