Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/debelaituzna

Marketing

Andjeo s greskom

Dok palim zadnju cigaretu i ispijam posljednji gutljaj kave, postoji toliko toga sto bih voljela reci. Misli teku tokom struje svijesti, i koliko god se trudila, nemoguce je oblikovati ih u smislenu recenicu.

Pisi DiT, pisi, izbaci to iz sebe…

Nakon dugo vremena osjecam istinski strah. Strah od odgovornosti, strah od buducnosti.
Mislila sam da sam snazna, mislila sam da sam prva do Boga, ali pitam se…Jesam li?
Uljuljkana u svoj mali savrseni svijet, nesposobna prihvatiti cinjenicu da ne moze zauvijek biti savrseno.

Srednja skola je iza mene. Doduse, ne u potpunosti, jer ipak jos moram maturirati.
I opet se povlaci vec otrcano pitanje, je li pravo uistinu ono sto zelim?
I ono sto me jos vise muci, hocu li se uopce uspjeti upisati?
Svjesna sam svojih vrlina i mana, i ako nista, znam da postoje bolji. Puno bolji.
Razmisljam da pauziram godinu dana, ali sam takodjer bolno svjesna cinjenice da bih ju bacila u nepovrat.
Cisto sumnjam da bih u tako relativno kratkom periodu mogla spoznati sebe.
Sve prolazi, sve odlazi u nepovrat, a ja ne zelim kaskati za drugima. Ne sama.

Sto mogu znati? Sto trebam ciniti? Cemu se smijem nadati?

Naposljetku…tko sam ja?


Koliko god se uzasavala navike, toliko mrzim promjene.
Jer sve je upitno, sve je tako prokleto relativno.

On. Svakim danom volim ga sve vise. Volim nacin na koji se smije. Nacin na koji me gleda.
Volim njegov stav „za srecu je novac najmanje bitan“. Volim ga jer izvlaci ono najbolje iz mene. Direktno na povrsinu.

DiT. Jede, pa ne jede. Kad jede, to je minimalno. Vjezba. Trudi se nauciti zivjeti s annom. Jos uvijek, nakon toliko padova.

Ne odustaje. I nikad nece.

Koliko god taj neuspjeh bolio. Koliko god joj puta ljubomorni komentar samo naizgled poljuljao samopouzdanje i stav da radi ispravno.

Ne odustaje. Ne sada, kad je tako blizu savrsenstva.

Naizgled tako savrsena.

Ali ipak…andjeo s greskom.

Ljubim Vaskiss

wave



Post je objavljen 27.05.2007. u 08:51 sati.