Noć, hladnoća, šuma, pucketaju grane pod našim nogama.
Za nama ostaju tragovi, jutro će ih osvijetliti.
Mjesečina se potkrada između tužno obješenih grana, vidim ti lice, oči ti sjaje, promatraš me.
Primjećujem: želja je u njima isplela svoje niti.
Zastajem, gledam te.
Uzimam ti lice u dlanove, tvoje su mi usne blizu, pratim njihov plavičasti sjaj, otisak škrte svjetlosti. Iskra u našem pogledu, probudio se žar. Magličasti veo leluja oko naših tijela. S grana padaju krupne kapi, udišemo težak i vlažan zrak.
Privijaš se uz mene, glava ti je na mojim grudima, osjećam da drhtiš.
Tvoj je vrat topao, ostavljam na njemu trag svojih prstiju. Podižem ti lice, gledam te. Usne nam se spajaju.
I dok me ljubiš zavlačiš svoje prste ispod tkanine na meni.
Dodiruješ mi grudi, dopireš njima sve do vrata. Tvoji nokti prelaze mojom kožom, za njima ostaje trag, osjećam ga duboko u sebi.
Spuštaš se na koljena, obuhvaćaš me oko bokova.
Usne prislanjaš uz moj trbuh. Jezikom kružiš oko pupka, za njim ostaje topao vlažan trag. Dlanom dodiruješ moje uzbuđenje, vrhom nokta stružeš po traperu, čuje se zvuk. Prelazim prstima preko tvoje kose, držim glavu prikovanu za svoje tijelo, ne želim da prestaneš.
Kliziš jezikom prema gore.
On se lijeno ali spretno valja po mojoj koži, osvaja sve više prostora. Čuje se zvuk remena, nestrpljiva si, želiš doživjeti ono što diraš.
Dolaziš jezikom do grudi, kružiš oko jedne bradavice, zatim ideš prema drugoj.
Moje tijelo gori, tragovi koje ostavljaš su vatra. Zatim se njime spuštaš prema dolje, strukom. Stižeš do ruba hlača, potom ih oslobađaš, skidaš me.
Osjećam ga kako prelazi mojim preponama, sve je bliže središtu.
Drhturim pod njegovom vlažnom i toplom prugom. Tamo gdje osjetiš da je uzbuđenje najjače zastaješ, ponavljaš pokrete.
Ispituješ nabreknutost prstima, kliziš duž nje noktima, nježno, ovlaš, ponovo tragovi.
Jezikom si se sasvim približila, čudesna struja prolazi mojom utrobom poput strijele. Osjećaš trzaje u mojim bokovima. Drugom rukom me obuhvaćaš oko struka, stežeš uza se, da ti budem još bliže.
Hej, baby, uzmi me sada!
Želim u tebi nestati. Poklanjam se tvojoj žudnji, neka me proguta. Ostavi na meni svoj trag i potpis. Daj nešto za pamćenje!
I dok me uzimaš tvoji prsti divljaju mojim tijelom.
Šaraš noktima po mojoj koži, promatram kako mi to radiš, kandže divlje mačke. Duboko uzdišem, tvoje su kretnje žestoke, brze. Moje ruke u tvojoj kosi, u uzbuđenju čupam te.
Dodirujem ti lice, zaobljene ispunjene usne, vruće od trenja.
Prstom kružim oko njih, pokušavam prodrijeti, puštaš ga. Tvoji se pokreti ubrzavaju. Zatvaram oči i uživam.
Prsti su ti živi, ne posustaješ.
Povjetarac hladi moje usijano tijelo, briše znoj s lica, poigrava se tvojom kosom, u mojim rukama. Među tvojim dlanovima sam, na vrhu su tvoje usne, one otpuštaju i stežu.
Ne mogu više izdržati.
Podižem te, uzimam u naručje, u blizini je stablo na koje ću te nasloniti. Promatraš me, usne su ti još raširene. Ne pričaš ništa, ali znam što hoćeš reći. Čvrsto se privijam uza te, podigla si noge, savila ih oko mojih bokova. Njima kružiš, raspaljuješ me.
U mojim si rukama, čvrsto te stežem, držim.
Skidam s tebe hlače, povlačim gaćice, ostaješ gola, u tren oka. Bedra ti leže na mojim podlakticama, odupireš se koljenima, želiš se namjestiti, prilagoditi. Dlanovi oko moje stražnjice, privlačiš me k sebi, požuruješ. Tvoje su noge raširene, spremne.
Klizim izvana prema gore, spremna si, čekaš me.
Oklijevam, tražim tvoje usne, tople su, vlažne. Istovremeno stapanje, zatvoren je krug. U njemu smo uhvaćeni, plešemo u žestokom ritmu.
Hoćeš li jače, baby?
Hoćeš li brže?
Dlanovima širim tvoja bedra dok si leđima oslonjena na drvo, prepuštaš se, tvoje se ruke pletu oko mojih ramena. Usnama mi dodiruješ uho, nešto šapućeš, razumijem samo jedno: jače, jače!
Je li sada dovoljno, baby?
Svaki moj udarac u tebi budi nove uzdahe, sve su dublji, uzimaš pauzu od poljubaca, guše te. Savijaš se bokovima, čini se kao da me želiš slomiti. Bacam pogled dolje, mjesečina jasno osvjetljava prizor. Od onoga što vidim moje uzbuđenje još više raste. Snažno stežem tvoje butine, osjećam kako čitavim tvojim tijelom prolazi snaga tog dodira.
Gutaš me, proždireš, i tvoji su prsti poput polipa.
Zasijecaš nokte u moja ramena, odolijevam ti, puštam da boli, slatka bol. Neka ostanu tragovi, neka ostanu. Neka ostane tvoj potpis na meni, ne marim za to.
Duboko sam u tebi, onda opet vani, spreman za novi udar.
Sviđa li ti se to?
Želiš li još?
Da, još…
I ubrzo padaš na moje dlanove, čitavo tvoje tijelo u mojim je rukama.
Leđa su ti mokra, znojna. Promatram tvoje grudi kako poskakuju, sam pogled na njih oduzima mi dah, daje snage da nastavim u još žešćem ritmu…Želim ih dirati, ne mogu, ruke su mi zauzete.
Nestaješ, baby, nestaješ…
Uzdasi ti se ubrzavaju, glava ti pada dolje. Dok dlanovima držim tvoja leđa, čvrsto, da ne padneš, istodobno te njima guram prema dolje, da me osjetiš do kraja. Čitav niz drhtaja obuzima tvoje tijelo, bokovi su ti podivljali, rukama dohvaćaš moja bedra, ponovo zasijecaš nokte. Novi tragovi!
Nestaješ, baby, nestaješ…
I dok vrhunac prožima čitavo tvoje tijelo, ono se pod mojim rukama trese. Osjećam u dlanovima silnice koje njime teku, njihovim žarištem ja upravljam, moja ih snaga nesmiljeno oslobađa. Savijaš se još niže, ruke ti bespomoćno padaju na tlo, jer ti nestaješ, nestaješ…gubiš se u vrtlogu, guta te vir.
Još tri puta, još dvaput, još samo jednom….
I razlijevam se po tebi.
Padamo na zemlju, ne smetaju nas ni grančice ni vlažno lišće ni blatnjava zemlja.
Ležim na tebi, tvoja su se bedra ispreplela oko mojih bokova. Ne puštaš me, želiš da ostanem u tebi, tražiš ispunjenje, potpunost. Usne su nam ponovo zajedno, njima upravlja strast, žestoko ti ližem usne, raširila si ih, još jednom predaja…
Noć, hladnoća, šuma oko nas, ležimo sasvim goli, valjamo se u šumskom blatu.
Igraš se mojom kosom, prstima prelaziš preko moga lica, na njemu ostaju blatnjavi tragovi. Tvoje lice u mojim dlanovima, promatramo se bez riječi. Tvoje me oči pitaju: želiš li me? Moje odgovaraju: beskrajno!
Mjesečina se potkrada među naša tijela, osvjetljava nás, tragove koje ostavljamo jedno na drugome. I dok pišem nešto na tvojim grudima, klizim prstom preko bradavice, ponovo osjećam trag tragova na tebi.
Tragovi!
S grana padaju krupne kapi na naša oznojena tijela, ne mogu ih isprati.
Tragovi!
Ako se jednom i raziđemo, ne postoji nitko tko ih može izbrisati.
Post je objavljen 24.05.2007. u 18:51 sati.