Demokratski kongresmen iz Ohia Tim Ryan prošli je tjedan na hranu trošio 3 dolara dnevno. Dolar po obroku.
Tvrdi da je stalno bio gladan i da je izgubio sedam kilograma. Tjestenina, leća i riža su mu se popele 'na vrh glave'. Jaja nisu dolazila u obzir. Ryan i njegov kolega Jim McGovern, demokrat iz Massachusettsa, opisali su svoja iskustva iz 'posnog' tjedna na blogovima.
Supruga Jima McGoverna, koja je također 'gladovala' sedam dana kaže da je za 21 dolar mjesečno mogla kupiti najnezdravije artikle.
Jim McGovern piše o tome kako je tijekom ovog tjedna morao biti nazočan na doručku za svoju donatore, u washingtonskom restoranu Bistro Bis. Cijena cateringa bila je 20 dolara po uzvaniku. 'Pio sam samo vodu' – kaže Jim McGovern.
Tim Ryan kaže da je želio osobno iskusiti kako žive najsiromašniji Amerikanci koji jedan dio svoje socijalne pomoći dobivaju u obliku bonova za hranu. Također je htio pokazati da bi vlada na ovaj program trebala početi trošiti više novca. Ryan smatra - najmanje 4 nove milijarde dolara kao dodatak na sadašnje 33 milijarde godišnje.
Republikanka iz Missourija, Jo Ann Emerson, koja je također sudjelovala u ovoj 'akciji', kaže da je 'naučila dobru lekciju', da će se potruditi da se program reformira, te da se ponovno naglasi njegova prvotna svrha – da bude tek stepenica na putu 'izlaska iz siromaštva'.
Prošle je godine bonove za hranu koristilo 26 milijuna Amerikanaca. Organizacija Congressional Hunger Center tvrdi da 'svaku večer u krevet odlazi gladno više od 33 milijuna Amerikanaca'.
(Inače, američko ministarstvo poljoprivrede posljednjih godina ne koristi izraz 'hunger', 'glad', već ga je zamijenilo terminom 'very low food security'.)
Ako ste samac kao Tim Ryan, imate pravo na bonove u vrijednosti od oko 155 dolara mjesečno, ili nešto više od dvadeset dolara tjedno. Obitelj s četiri člana prima bonove u vrijednosti od oko 518 dolara mjesečno. Većina korisnika ovog vladinog programa socijalne pomoći živi ispod službene granice siromaštva, koja iznosi nešto više od 20 tisuća dolara brutto-godišnje zarade za četveročlanu obitelj.
'Svi mi koji smo u Kongresu živimo prilično udobno. Kada se u jutro ustanemo iz kreveta, nije nam glavna briga odakle dolazi sljedeći obrok, kao mnogim našim sugrađanima. Mislim da je upravo nemoralno da u najbogatijoj zemlji na svijetu ima gladnih' – rekao je nakon proživljenog 'posnog' tjedna kongresmen Jim McGovern.
Sedam dana dugi 'projekt' življenja na bonovima za hranu, nazvan 'Food Stamps Challenge', zamislio je Congressional Hunger Caucus, klub zastupnika iz obje stranke, republikanaca i demokrata, koji su se okupili da zajednički rade na rješavanju problema gladi u Americi. (Caucusi, ili klubovi zastupnika, oblik su neformalnog udruživanja na Capitol Hillu. Organiziraju se na temelju regionalnih interesa, industrijske branše, etničke zajednice ili profesije.)
U 'projektu' je odlučilo sudjelovati četvero od 435 članova Zastupničkog doma Kongresa. (Pretpostavljam da su mnogi njihovi kolege 'akciju' vjerojatno smatrali 'jeftinom demagogijom' kojoj je prvenstveni cilj – osobna promocija u medijima.)
Ministarstvo poljoprivrede – koje vodi program bonova za hranu – pozdravilo je napore četvorice kongresnika, no podsjetilo je da su 'food stamps' samo dodatak kućnom budžetu, a ne jedini izvor pomoći pri kupnji hrane. 'Kongresmeni su ovih tjedan dana živjeli ekstremno štedljivo, kao gotovo nitko drugi. Ogromna većina korisnika bonova za hranu na hranu, naravno, potroši mnogo više nego 21 dolar tjedno' – izjavio je Roberto Salazar, koji je u ministarstvu poljoprivrede odgovoran za ovaj program.
Najsiromašniji Amerikanci imaju pravo i na druge izvore socijalne pomoći, među ostalim i na besplatno zdravstveno osiguranje putem programa Medicaid. Najveći dio njih i radi, međutim, ako zarađuju tek federalno zajamčenu minimalnu nadnicu od 5.15 dolara na sat, još uvijek su ispod granice siromaštva, bez obzira što rade pet dana tjedno, osam sati dnevno.
Ljudima koji imaju vrlo malo novca u Americi najviše pomažu privatne dobrotvorne organizacije koje primaju donacije od građana. Prema online publikaciji The Chronicle of Philantrophy, prosječni Amerikanac koji godišnje zaradi više od 50 tisuća dolara u dobrotvorne svrhe donira godišnje oko 1100 dolara, dok ljudi s brutto-godišnjim prihodom od 30 do 49 tisuća dolara poklone u dobrotvorne svrhe oko 500 dolara godišnje. Amerikanci su 2004. godine u dobrotvorne svrhe dali više od 248 milijardi dolara. Individualni građani odnosno domaćinstva u dobrotvorne su svrhe dali više od 75 psoto te svote, a korporacije oko 12 posto.
Uglavnom, tema za novu blog-diskusiju ima na pretek. Možda će pomoći i nekoliko činjenica iz udžbenika sociologije, koji koriste američki brucoši. Autor pobija neke od široko rasprostranjenih 'mitova' o siromaštvu u Americi.
Na primjer. Najbrojniji primatelji socijalne pomoći su bijelci, a ne crnci ili Hispanici. (Tu treba uzeti u obzir činjenicu da bijelci predstavljaju više od 70 posto stanovništva SAD). Više od polovice siromašnih ne živi u gradskim 'getima', već u ruralnim dijelovima zemlje i u predgrađima. Savezna vlada troši tri puta više novca na programe koji pomažu srednjoj klasi, nego na program socijalne pomoći. 90 posto ljudi koji su klasificirani kao 'siromašni' u roku od pet godina napuštaju tu kategoriju i 'idu' gore. Samohrane majke s više djece predstavljaju tek trećinu siromašnih domaćinstava.
Kao i uvijek, s nestrpljenjem očekujem vaše komentare.
Post je objavljen 24.05.2007. u 14:38 sati.