Marketing
Alfa mužjaci - izumrla vrsta?
Od kad sam se udala, nikad nisam dvojila svoju odluku, ali nešto u zadnje vrijeme mi je posebno drago da sam se istupila iz svijeta slobodnih i dostupnih. Pogotovo od kada često izlazim vikendima i gledam na što se svodi igra zavođenja, «barenja», «upucavanja», lovljenja komada –nazovimo to kako hoćemo. Svjedočim ja tako ježevim mukama koje prolaze moje (uglavnom sve) slobodne frendice. Radi se o «uzorku» ekipe 30-something, sve manje-više akademski obrazovanih ljudi, koji su vidjeli nešto svijeta, društvenih, zgodnih, skloni humoru i ne pretjerano tragičnom gledanju na život ( usprkos tome što ih je život zagrizao tu i tamo- ne pretjerano duboko, ali ipak…). Dalo bi se sagledati stvar iz muškog kuta, ali skoncentrirat ću se na žensko viđenje.
Tema posta rodila se prošle subote, zahvaljujući Tajani. Tajana iam 40 godina, no prolazi bez problema za 10 godina mlađu ženskicu. «Ženskica» baš i ne odgovara opisu- Tajana je prototip moderne amazonke: visoka, atletski građena ( ne, nema biceps ko Vin Diesel ili nogu ko Stojičkov – jednostavno sve stoji čvrsto na mjestu), duge crne kose, izražajnog lica na kojem dominiraju puna, velika uvijek crveno namazana usta. Ima nešto mračno (osim njene «goth» obleke ) i tajanstveno, pomalo divlje u Tajani, što tipove ili privalči ili automatski odbija. Onih prvih ima više. Sjedimo mi tako na terasi dragog nam kluba i šaramo pogledom po okupljenima. Tajan započinje monolog:
«Pogle! Sve pičkice! Gdje su alfa mužjaci??!! Jel ima neki tip koji će me primiti, onak muški , da ja osjetim da je to MUŠKO, a ne mamim sin??!! Dosta mi je maminih sinova, svjetića, omega tipova!!!! Hoću pravo MUŠKO!! Pa kaj je to sve izumrlo??!! Pičkice!!!»
Iako je ovaj pristup malo ipak preradikalan jasno mi je što Tajana želi reći. Današnji muškarci ostavljaju dojam kao da se boje žena. Pogotovo onih samouvjerenih ( pod tim ne uključujem one čija samouvjerenost graniči sa uobraženošću) sa čvrsto izraženom osobnosti i stavom.
Da skratim priču - uglavnom se od žena očekuje da naprave prvi korak, da zatraže broj telefona, plate cugu, pitaju nedvosmislena pitanja, pa ako treba i odvuku muškarca drito u krevet.
Primjer: Moja lijepa Nina i njen Rafael zabrijali su zahvaljujući činjenici da ju je Rafael zavodio i neumorno «bario». Tako joj je ostvarila pradavna želja da ona bude «zbarena»- umjesto da se muči osvajajući njega. No kad je došlo vrijeme da «konzumiraju» vezu Rafaelova samouvjerenost je pala na nulu. Pustio je lijepu Ninu da preuzme svu moguću inicijativu – on je smrznut, da ne kažem usran ( eto rekla sam
) čekao da ga ova doslovce siluje. Naravno da je nakon toga, u njenim očima, kao muškarac doslovce potonuo. On se vadio na to da nije htio ništa požurivati da se ona ne bi osjećala neugodno. Halo??
A vrlo je ugodno kad žena u mrežastim čarapama i minjaku gura dekolte pod nos i šlatari te po opasnoj zoni. Nedajbože na takvu navaliti, jer će se sigurno osjećati povrijeđeno. Nekima očito treba sve nacrtati.
Primjer: Lea je pukla na Juru do te mjere da je počela stalno subotom izlaziti s nama da bi ga vidjela. Počelo je sa Jurinim usputnim dobacivanjima u klubu, pogledima, i na kraju joj se i predstavio. Pa su počeli čavrljati onako usput, neobavezno. Kad dalje od toga nije išlo, a ona nije više mogla podnijeti njegove nedvosmislene poglede i slučajne dodire u prolazu, tražila ga je e-mail. Ko fol da mu pošalje slike iz kluba. Počeo je tako ping –pong mailovima, jednom tjedno, ali dalje ni makac. A svi mi slučajni promatrači znamo da se i Lea Juri sviđa. Samo kaj je ona pukla i sad ju je prošla volja. A on i dalje bleji li bleji u nju, čeka njene mailove, zgrabi je za ručicu u prolazu, tepa joj «lipa»…Pa da se ubiješ!
Sve si mislim, možda nam je sve ovo napravila naša ženska emancipacija. Žene rade, neke i na dobro plaćenim, rukovodećim pozicijama, izlaze bez muških ( i dobro se pri tom zabavljaju), same si plaćaju cugu, kupuju si- ne čekaju da ih muškarci darivaju, penju se na Mt Everest, lete na Mjesec, same podižu djecu ( neke silom prilika, neke po vlastitom izboru),
same žive ( i pri tom se dobro snalaze), … Je li moguće da smo na tom našem putu ka «emancipaciji» kastrirale naše muškarce do te mjere da više ne znaju kako se ponašati s nama, kako nas osvojiti – da ne kažem ukrotiti?
Nadam se da ipak nije tako i da Tajanini alfa mužjaci nisu izumrla vrsta, mitska bića iz legende. Njen tata tvrdi da jesu.
Ja se oko toga ne moram brinuti – upecala sam jedan od rijetkih živućih primjeraka «old school» muškaraca. To su oni koji donose cvijeće, otvaraju vrata, pridržavaju kaput, daruju bez nekog posebnog povoda. I taj me «zbario», prije nego što sam okom trepnula.
Post je objavljen 24.05.2007. u 13:25 sati.