Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/virtuela

Marketing

Sirotinjo, i Belzebubu si teška...

Image Hosted by ImageShack.us
Katarzyna Kozyra

Prošlu sam subotu provela tridesetak kilometara od Praga na impresivnom imanju Charlesa Butlera i buduće mu supruge, uglavnom konverzirajući s magarcem Belzebubom i mastifom Šporkijem.

Belzebub je udovac čija je žena umrla pri porodu zajedno s magarićem, a Charles ga je depresivnog i ucviljenog dobio za rođendanski poklon. Sada mu traže novu ženu.
Šporki je gejpeder, zaljubljen u Charlesa i nikoga drugog. Stekla sam dojam da je ljubav kako uzajamna, tako i ekskluzivna, s Charlesove strane također. Charles je after all Britanac.

Tridesetmetarski domaćinov bazen uz koji smo sjedili, neoklasicistički landscape primjerak u bijelom mramoru, okružen je neelegantnom i šlampavo izvješenom električnom žicom niskog napona kako bi Belzebub ostao podalje od magnolija zasađenih po travnjaku koje je mrcina poobrstila početkom ovogodišnje sezone.

Mladić koji održava bazen objašnjavao mi je tajne zanata + zajedno smo očistili filter od tri zadrigle šumske žabe od kojih su dvije podlegle sudbini dočim se treća polumrtvo odvukla u paprat i hlad.

Dagobero je u međuvremenu divanio s Charlesom o nekim brojkama.

Tog uspješnog izdanka britanskog establishmenta (Butler Senior bio je ministar financija u vladi Margaret Thatcher) Pajo poznaje od ranih devedesetih kada su kao mladi zapadnjaci pristigli u Prag ispijati jeftino pivo i njuškati poslovne i svekolike druge prilike što ih je nudio friški tranzicijski teren.
Charles se dao u trgovinu elektronikom i građevinsko poduzetništvo s partnerima koje je upoznao preko Paje i otada se bome uvrnuo u pravu poslovnu ajkulu dostojnu podrijetla i renomea jednog Albiona.
Charlesova sestra Catherine, vrlo prijatna i zgodna žena, diplomirana kunsthistoričarka, također vodi vlastiti biznis, lanac trgovina igračkama i Muchin muzej za turiste, a onako usput udata je za Švicarca Sebastiana Pawlovskog, jednog od najjačih praških građevinara i lokalnog medijskog glavonju koji svoje novinare uglavnom ostavlja na miru, a ovi ga pak servisiraju u rijetkim situacijama kada nešto zaškripi u magistratu.

Charles se danaske uglavnom mota po Sibiru i Kazakstanu. Nisam sigurna je l' preprodaje video kamere, gradi shopping centre ili se prebacio na naftu, a ne zanima me dovoljno da pitam ili istražujem.

Dok smo se prešetavali Charlesovim dvorcem i ogledavali divovski kristalni luster u salonu gdje se restauriraju freske, proškrgutala sam Dagobertu u uvce: 'Lenja pando, da onomad nisi jebavo tranzicijske umjetnice te jezdio po Kasselima, Biennalima i Triennalima, zamek bi danas bio MOJ!'.

Dodatan udarac ranjenom egu siromašne rođakinje s jugoistoka nanio je Belzebub kada je prezrivo odbio friški krastavac iz Gicine popudbine, a nije mu bilo ispod časti ukrasti marendu ukrajinskom zidaru.
Šporkiju se pak nije svidjela moja djevojčica iako smo obje asistirale pri uklanjanju njegovih krpelja.
Kraj bazena sam grdo izgorila.
Ni sunce me nije voljelo.


Post je objavljen 24.05.2007. u 11:30 sati.