Marketing
"GO"
Odlučila sam si uzeti malo vremena samo za sebe i napisati ponešto o proteklim danima iza mene, mada se ovako kako ne pišem baš često u posljednje vrijeme čini da sam prestala misliti na vas, to nije istina. Nikako me nema doma otkako sam na godišnjem. Danas je službeno treći dan tako da imam još vremena provesti te dane onako kako mi bane.
Inače, bila sam napokon kod starog, sestre, šogija i malog Dode u Majurcu (to je selo negdje cca 3 min vlakom udaljeno od Križevaca, nema civilazacije, ali je jako lijepo, mirno i priroda je prekrasna). Provela sam tamo od petka do ponedjeljka. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako kuća izgleda, koliko imanje imamo, koliko životinja trči po našem dvorištu i kako je zapravo divno biti seljak. Samo što ima toliko posla, da se ja iz jednog velikog urbanog grada ne bi baš lako uspjela prilagoditi na taj način života. Sve u svemu jako sam uživala. Imamo malog psića Dodu (ugl. sve životinje se tako zovu, pogotovo one najmanje po mom nećaku). Imamo nekoliko purana malih, koku nesilicu, velikog goluba koji natjerava sve po dvorištu, puno malih pilića, patke kojima smo stari i ja napravili bazen da se mogu kupati, a mali Dodo u njemu pušta svoje brodove pa patke neće ni blizu, zatim imamo kokice, pjetla.....svaki dan sestra odlazi kod susjede po svježe kravlje mlijeko. Stari će uskoro uzeti i koze kako bi se počeo baviti proizvodnjom sira i mlijeka. Sestra je okopala prekrasni vrt s mnoštvom povrća. Brdo voćki raste nam u dvorištu, imanje je preveliko i prekrasno, ima još puno radova što se moraju obaviti. Po prvi puta sam se vozila s tatom na traktoru. Preokretali smo sjeno, a imamo i veliku šumu i livadu koju sad treba pokositi kao bi pripremili novo sjeno. Skoro ću opet otići tamo, pa onda i u posjet teti, tetku, sestrični i bratiću u Križevce da se malo provedemo. U subotu smo zajedno otišli van u disco Latino i bilo je super. Ekipa je mrak i ljudi su nekako jednostavniji i lijepo mi je bilo voditi razgovore s njima, zezati se, piti i zabavljati. Teta nas je rano probudila na ručak, pa smo skoknule u kratku šetnju gradom, na kavu, na sladoled i tako je vrijeme zaista brzo prošlo. Upoznala sam neke nove ljude koji voze bicikl i pozvali su me da se učlanim u njihov klub pa da idemo zajedno na nekakve ture. Potrudit ću se sve to izrealizirati što prije.
Užasno je sparno, mnogo mi se spava, vrijeme nije najbolje za vožnju biciklom pa radije odem kod frenda doma i tamo uživamo u kućnom hladu. Vidim sprema se neka kiša, ali to je već standardo kad ja odem na go.
Imam ja puno toga za pisati, ali ukratko htijela sam se samo pohvaliti svojom dobrom voljom da posjetim napokon imanje svojih staraca i kažem vam kako sam se dobro provela, napulia se pozitivnom energijom i sad sam spemna za nove pobjede. Jedino što me uvijek može srozati, to je manjak novaca na tekućem računu, s obzirom da mi se bliži rođendan, svako malo padam u depresiju jer ne znak kako ću spojiti kraj s krajem.
Eto, puno vas sve pozdravlja, već moram gibati na drugu stranu, hvala vam na ostavljenim komentarima, nadam se da me nećete iznevjeriti bez obzira što ne pišem tako često u posljednje vrijeme, sve vas i dalje podržavam u vašim pothvatima i mišljenjima, a nadam se da će tako i ostati.
Post je objavljen 23.05.2007. u 15:54 sati.