Marketing
izgubljeno i nađeno...
„Imajte povjerenje u povjerenje,vjerujte u vjeru.
To je jedino rješenje kad izgubite vjeru i povjerenje.“
Mislim da ne poznajem čovjeka koji nije bio svjedokom osobne tragedije – tuđe ili vlastite.
To su trenuci izgubljene nade,izgubljenog vlastitog identiteta...i boli. Čini mi se da tek tada postajemo svjesni vlastite dubine i svih kutaka našeg bića. Kad nas bol umrtvi kao nekakva nevidljiva anestezija,pokušavamo skupiti rasute dijelove...
U tim trenucima obnove,shvaćamo da smo trajno promijenjeni...neki dijelovi su nepovratno izgubljeni,istovremeno su se pojavili i neki novi. Ali s koje god strane gledali,postali smo poboljšana verzija...
Naučeni samoiscjeljivanju,dobili smo dar – iscjeliti druge.
„Najbolji iscjelitelji ne dolaze iz sretnih obitelji,gdje je sve bilo lako. Dolaze iz kuća gdje je bilo puno boli i patnje,gdje su se sami oslobađali zabluda da bi danas pomagali drugima osloboditi se.“
Nitko toliko ne cijeni nadanje kao onaj koji je nadu izgubio i ponovo pronašao.
Nitko toliko ne cijeni moć vjerovanja kao onaj koji je izgubio vjeru u samoga sebe i onda ponovo počeo vjerovati.
Najveća ironija je u tome što su i nada i vjera uvijek prisutne,usađene u naše biće poput genetskog koda. Naš osobni duhovni imuno-sustav. Štite nas u trenucima sužene svijesti,kada ne prihvaćamo odlazak onoga što mora otići... Pomažu da se izgradimo na najbolji mogući način i da počnemo uviđati povezanost s drugima... onima koje tek čeka obnova... i onima koji još pronalaze način kako da skupe svoje rasute dijelove.
Svaki poraz tako,na neki način,postaje pobjeda...
Želim vam da se sjetite toga!
Post je objavljen 23.05.2007. u 00:34 sati.