Polako odljepljuje usnule oči. Podiže glavu i gleda oko sebe. Shvaća da nije kako treba biti. Pogleda na sat i ustanovi problem.Kasni. Iskače iz kreveta i nazuva već izgrižene,iskidane papuče. Trči u kupaonicu i nabrzinu obavlja sve potrebne stvari iliti stvari osobne higijene. Navlači odjeću koju je imala i jučer. Ionako je neće nitko primjetiti. Uzima torbu koju je otuđila djedu. Trpa stare,išarane knjige. Izuva papuče i obuva cipele. Nešto dobaci djedu koji je sjedio u staroj fotelji i pušio Opatiju. Ni jedno ni drugo nisu dobri oratori. Uzima u ruke onih 5 kuna sa stola kako bi si kupila sendvič. Bježi van i sjeda na hladno,tvrdo sjedalo bicikla. Brzim okretajim pedala dovlači se do škole. Silazi s bicikla jedva hodajući. Umorila se. Ulazi kroz velika vrata u školu. Nasloni se na potporni stup i počinje se preobuvati. Strogo pravilo Škole je nošenje papuča. Cipele stavlja u vrećicu i vjesi ih na vješalicu. Zadnju po redu. Neprimjetno dolazi do učionice i sjeda u 3. klupu do prozora. Nastavnica ulazi. Svi se učenici dižu. Samo ona zamišljeno gleda kroz prljava stakla prozora. Ne obazire se. Nije tu. Svi sjedaju. Nitko ne vidi da plače. Brzo briše suze i vadi iz torbe one stare,išarane knjige. Otvara jednu i gleda u slova. Ne razumije. Odjednom joj se zavrti u glavi. Pada sa stolice. Teško diše. Hladan znoj je oblijeva. Grči se. Misli : Gotovo je. Hvala Bože! Ubrzo dolazi Hitna pomoć. Njeno zgrčeno tijelo stavljaju na hladno nosilo od umjetne kože. Stavljaju joj razne maske,ubrizgavaju lijekove kroz injekcije. Ona i dalje zgrčeno gleda prema jednoj točki. Kosa joj pada preko očiju. I u jednom trenu. Izdahne. Onaj stroj koji je do malo prije pištao u intervalima,sada pišti brže. Ne vidi ništa. Odjednom svjetlo. Nepoznata lica. Pružene ruke i toplina. Konačno se osjeća prihvaćenom. Polako i sigurno prelazi prag kad odjednom...sva snaga i silina ovoga svijeta kao da je vuče dolje. Čuje čudne povike ''Budi se!''. Krv u žilama joj se ledi. Htjela bi plakati,ali ne može. Otvara oči i gleda ljude oko sebe. Svi viču,slave i vesele se. Jedino je ona zbunjena. Prilazi joj jedna žena,gleda je čudnim,ali toplim pogledom. Odjednom polako izgovara :''Dušo...Probudila si se! Nisi više u komi...'' Sve više ljudi ulazi i plešu čudan ples. Ona zbunjeno gleda i odjednom tiho,ali sigurno progovara : ''Tko ste vi?''
kako je ovo tužno.mnogo.valjda ćete svatit. XD XD nie da vas vređam,ali. nie ovo za sve. :) lEa
Post je objavljen 22.05.2007. u 21:43 sati.