Bila je sretna djevojka. Svakim danom nasmijana i vedra.
Bila je vezana za njega. Bili su najbolji prijatelji! Ubio se. . . Počinio je samoubojstvo. . . Nitko nije znao koji je bio razlog, a tako i ona! Bio je učenik koji nije bio ni loš a ni dobar sa ocjenama. Svi us ga voljeli,a na kraju. . . Dane je provodila u tuzi koju je osjećala zbog gubitka. Na sprovodu jedva je ostala pri sebi. Drhtala je poput tankog stabla koje se ljulja na vjetru! Suze su padale niz obraz.
Pokušala je shvatiti zašto je došao kraj. . . Sve više se zatvarala u sebe. U školi nije bila kao nekad. Za vrijeme odmora nije kao prije uživala sa društvom već je sjedila nepomično na mjestu. Dečko nije to mogao podnijeti! Govorili je drugačije. Misli su je okupirale. Shvatila je da ovaj život nema smisla i da je bolje biti mrtav nego živ. Pokušala je shvatiti prijatelja i mislila je kako je to učinio jer je tako suđeno! Držala ga je kao idola. Jedne večeri prijateljica je došla kod nje. Svoje sretne lančiće, slike koje joj mnogo znače, kao i druge stvari dala joj je na ruke. Rekla je: evo za uspomenu! Prijateljica joj je zbunjeno stajala i nije shvaćala zašto to radi. Na rastanku zagrlila je i rekla: Znaj da te jako volim!
Postalo je već stravično. Sljedeći dan nije došla u školu. Bila je sama doma. Roditelji su radili, a ona je imala priliku. Život joj više nije imao smisla i najlakše bi bilo da je nema. Mislila je! Otišla je u kupaonicu, uzela žiletu koja je stajala ne ormariću. Krenula je prema svojoj sobi, sjela je na krevet. Prislonila hladnu žiletu na ruku i povukla. . . . . . . . . . .
Osjetila je bol,ali zadržala ju je za sebe. Tako je napravila i na drugoj ruci. Onesviještena ležala je na krevetu u krvi koja je tekla iz ruka.
Na sreću otac je ranije došao kući! Zatekao ju je na krevetu.
Prošla su dva dana a ona se probudila. Pogledala je oko sebe i vidjela je da je u bolnici. Izgubila je dosta krvi ali je preživjela. Mama je ušla u sobu i pogledala je. Nitko nije znao što prolazi a sada napokon je shvatila da se treba nekom povjeriti.
Progovorila je o svemu što se nakupljalo u njoj. . . . bijes,tuga. . . . . . . . shvatila je da je pogriješila i odlučila je popraviti .Ipak nije kraj njenom životu kako je mislila . . . .
Postala je nakon nekog vremena osoba koja vjeruje u život i koja misli pozitivno. Prijateljstvo je ostalo u njoj, ali i neshvaćanje toga čina.
Post je objavljen 22.05.2007. u 20:46 sati.