Marketing
Burovit weekend
Baš sam si lijepo mislila u petak ostat doma, subota radna, ona terenska po Poreču, sunce, more, uživancija, ja odmorna,...ali ne!
Pozvaše me nekolicina superdragih prijatelja (koji nisu mislili dugo ostat) na Open air, onaj Opatijski, upad 20 kn, fino...
Došli mi tako na Ljetnu pozornicu, a ono muzika, ali muzika i to za skakutanje, nit znam koji je DJ u pitanju, nit znam što puštaju, al' đipam ja neumorno i veselo k'o u najranijoj mladosti. Đipaju i ostali. Divota. Pa pomislim-malo ću se izđipat, pa oko 02:00 krenut doma. Bilo mi je strašno drago što je počela sezona party zbivanja na otvorenom. Baš mi je bilo drago.
Ali...
Nekako smo se silno zaplesali, pa oko 02:00 odlučili krenut, ali ne doma, već u Stereo na proslavu 30tog rođendana popularnog nam Crazy Lemona (već 30 god.!)
Haj' dobro. Nije da mi se baš išlo, al' sam se prepala da ću nešto propustit. Kad ono tamo takav crnjak. Imala sam osjećaj da sam na Balu vampira. Sve crno, tmurna lica, muzika...crna...nitko da se nasmiješi, oni koji su i pokušavali...izgledali su usiljeno. I dogodilo se. Rekla sam u par navrata:Ja bih išla doma!
Ali nisam. Ostala sam do 06:10, skakutajući s noge na nogu tek toliko da ne stanem.
Došla kući, odspavala sat vremena, u 08:00 krenula na poslovni put u Poreč. A joj! Odspavala sam na mjestu suvozačice cca još sat vremena. Došle, kolegica and I (vrlo pospana i razdražljiva) na sastanak, ona briljira, ja se glupavo smješkam i kljucam lagano. Zbilja strašno.
Sastanak uspješno obavljen. Idemo na ručak. Čitamo novine. Mljackamo.
U novinama spazih članak (savjetodavni) o tome ako želite što bolje prenjeti svoju feromonsku poruku prođite prstima kroz svoje stidne dlake par puta prije susreta sa osobom koju zavodite. Bljak!
Do sad sam bila skeptična u pogledu rukovanja i higijene, sad ću se stvarno izparanoizirat!
Zahvaljujem svojim prijateljima što su me zvali u par navrata tokom dana da provjere da l' sam došla sebi o sinoćnjeg izlaska.
Idemo dalje na sljedeći sastanak. Ljubazna buduća klijentica nam je nabrala punu vrećicu nešpula, finog voća koje izgledom podsjeća na marelice, okusom na...marelice+šljive+još nešto nedefinirano. Skupljam koštice u nadi da ću ih posadit po Rijeci i okolici. Volim sadit koštice i nadat se da će niknut stabalca. Makar divlja. To me silno usrećuje.
Na Vidikovcu se malko uslikavale (stavit ću slije naknadno). Lijep pogled na Učku, Cres, Kvarner i Plomin (Plomin-ne baš lijep).
Došla doma. Spavala. Spavala. Ugodno. Spavati.
Sljedeći dan svratila sa prijateljem na Kastav. Upali istraživački u crkvu. Proučavali krstionicu, novu i staru. Ispred crkve tri velika zvona. Odsvirala Bratec Martin. Prijatelj me tjerao da gledam u sunce 20 min. Nisam izdržala. Rekoh da imam osjetljive oči. Rekao je da to moram gledat 3. okom. Nisam našla 3. oko.
Na terasi nekog simpatičnog birza naišli na konobara koji psihoanalizom pokušava otkriti koje bi nam piće odgovaralo. Sladak konobar, upečatljiv pogled i osmijeh, ali hvala-ne pijem koktele. Vidjeli i mačku koja je nagarila psa. Preko terase. Svratili kod prijatelja, gleduckali film s Ben Stilerom, smijali su mi se što sam s Bala vampira htjela ići doma, pričali o nešpulama...
Sve u svemu...ispunjen weekend. O da, puhala je bura.
Uffff, zapravo bih htjela...
Hajd' dobro, da Vas malko uveselim, sjetila sam se jednog benda kojeg sam preslušavala prije nekoliko godina, pa si uživajte.
Post je objavljen 22.05.2007. u 10:39 sati.