Zdravo svijete!
Piše vam Ms. Rambo. Malo mi je bad, muž spava, djeca također, a ja, tj. Ms. Rambo odašiljem poruku svijetu. Zapravo, igram se, ni sama ne znajući zašto pišem i kome... Evo, večeras sam s ovim blogom izgubila nevinost...Kad malo bolje razmislim sve je ovo pomalo glupo, posebno u mojim godinama, ali jednostavno ne znam kako ubiti samoću koja se taloži godinama. Moglo bi se preciznije reći, nekih 15-ak, otkada sam postala mama i supruga, i zatomila svoj društveni i drugi život. Kažu da to nije baš dobro, ali eto dogodilo se. Letila sam i padala, posrtala i pridizala se i sad sam tu gdje jesam. Ležim ispred upaljenog lap topa i pišem svoj prvi blog u životu, umjesto da hrčem i skupljam snage za sutrašnji radni dan.
Razmišljam o ovom blogu kao o poruci u boci koju je neki sanjar davno prije postojanja interneta bacio u more očekujući da će je naći neka srodna duša...
Post je objavljen 21.05.2007. u 23:56 sati.