Ekspedicija je napredovala, ali sada sa strahopoštovanjem prema neprijatelju. Nakon Kamenitih Vrata izgubili su Veloksa, hrabrog i brzonogog strijelca, te otkrili novoga neprijatelja. Ubrzo, nakon prolaska preko ramena titana Atlasa, junaci su prvi puta vidjeli svoj cilj. U daljini, tisućama i tisućama milja daleko svijetlio je crni toranj, moćni aleksandrijski Pharos na kojem je obitavao vještac Thundes. No ta svijetlost nije bila jedina, zasljepljujuće djelovaše i putsinjsko sunce...
Junaci se uputiše preko prvih dina i kostura davno preminulih uljeza, nepoželjnih upadnika u carstvu Sfinge. Neprijatelj bijaše najdalje do sada, ali ipak bliže nego ikada. Borba sa suncem, pijeskom i samim sobom uzimala je i najmanje atome snage preostale u sada teškim kostima. Odjedanput, sunce nestadoše, a golemi crni oblak prekriše pustinjske beskraje. To je bilo djelo Vipera, čuvarica pustinjskog svijetla. One zatamniše izvor svjetlosti u središtu Sahare, u hramu znanom kao "Hram Sunca".
- Čak su se i božice pustinjskog svijetla pobunile protiv nas...- pomisli Aleksus - Ljudi! Imamo novo odredište! Krečemo u srce pustinje! Moramo vratiti svjetlo! - povikne on.
- Ne! Ne smijemo više skretati s puta. - reče Ax - Vrijeme je od velike važnosti.
- Kako, Ax, misliš naći put bez svijetla? Čak su se i beskrajne zrake Pharosa ugasile pod ovim crnim oblakom. To nam je jedina šansa. - odvrati Aleksus.
Ekspedicija utihne i promijeni put, ovoga put cilj je ležao u mraku svijetlosti, u samom središtu pustinje.
- Čujte nesretni, Sfinge uljezi,
Što govori vam mudrac vaš.
Sfingina jedino može tajna,
Otključat sunca ponova sjaj. - začu se glas iz daljine. Nepoznati voditelj u mraku.
- Taj glas, opet... - pomisli Aleksus - Ljudi, slušajte mudraca, moramo kod Sfinge, po tajnu sunca, pa u Hram Svjetla da vratimo sjaj. - zakljući Aleksus.
- Ali Sfinga je zla. Hrani se ljudima koje im servira vještac. - govorila je Kania.
- Ja se salžem s Aleksusom. Sfinga je nekoć pomagala ljudima, a nagovorit ćemo je i sada. - eče princ Nadan.
I tako se ekspedicija uputiše u po svoj cilj, a iza njih stvori se crna spodoba, nečujno se smijući izgubljenoj ekspediciji.
- Naivci, kako ćete do Sfinge bez sunca? Pa ne vidi se ni prst pred nosom. But you will never find out, that the only darkness is the one we choose to see...
Nastavit će se...
svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
Post je objavljen 20.05.2007. u 14:54 sati.