U utorak sam napisala post. Bio je dugačak jer mi je došlo da se istresem malko na čitav svijet, a onda me blog editor nakon dva sata tipkanja po n-ti put iznevjerio i izbrisao ga. Nakon toga sam odlučila prijeći na bloger hr, ali sada sam se smirila i odlučila ostati tu. No word je od sada obaveza, a ne privilegija.
U R.E.M. sam fazi i to je loše zbog toga što mi se plače:
a) kad gledam more. Valove točnije. Iz nekog nepoznatog razloga.
b) kad vidim susjedova mačka da lovi mušicu, pa se sav spetlja i snažno se lupi po svom repu.
c) kada razbijem svoju omiljenu nes šalicu i onda se porežem na krhotinu.
Postoje ljudi koji su čitav život u R.E.M. fazi. Takve ljude volim zbog same činjenice da ne mogu doći u ovakav period poput mog, pa nisu kmeljavi i život im je lakši.
* * *
Dođem doma iz škole, nabrzaka uskočim u pidjamu i dopustim suncu samo djelomičan ulazak u sobu. Namjestim krevet, što se i inače ne događa često, kako bih mogla odspavati popodne, što se događa... Pa skoro nikad.
Legnem, sklopim oči i začujem onaj poznati zvuk msn-a. Ljudi mi se javljaju zbog toga što vide da imam strange currencies na repeatu. Nabace onaj ja-sam-te-prozreo stav pa pitaju tko je taj sretnik, jel visok, što sluša, da li uopće čita, možda ga i poznaju, jel voli pohane jabuke.
A ja čak ni ne znam ako se jabuke mogu pohati.
Onda se razbudim i odem učiti, kada se već čitav svijet urotio protiv mene.
Moooi se sramoti (1):
Subota navečer. Passage. Dim. Glasna muzika unatoč kojoj svi sjede, međusobno se nadglasuju i tiho smijulje.
Ulazim s dvije prijateljice i pridružujem se ostatku, već od popodneva ulogorene ekipe.
-što ćete piti?
-nes vanilija.
-nemamo kave.
-onda cappuccino.
Čula sam samo ono «nemamo» jer je glazba bila preglasna, no to daveža nije spriječilo da mi se ruga.
-nema kafića u Rijeci u kojem se služi kava nakon deset navačer.
-ima.
-oš se kladit?
-oću.
-ok, idemo na kavu kamo god ti hoćeš, bilo koji dan, samo da je nakon deset i vidjet ćeš da nemaju. Dogovoreno?
-je.
Znala sam da ću dobiti ovu.
-nekoliko dana kasnije-
-e, idemo mi na kavu?
-škola mi završava u osam, neću čekati do deset samo da te uvjerim kako postoje normalni kafići.
-ok, idemo sad.
-ali onda ništa od oklade.
-dobro.
-dobro.
* * *
-ja ful dobro igram pikado.
-ne igraš.
-kako ti to možeš znat?
-sjediš ispred mene i piješ kavu. Ja to vidim. Nemaš pikado potencijal. Ja igram bolje od tebe.
-ne igraš.
-zašto?
-jer si cura.
-zbog toga što sam cura, automatski sam hendikepirana za igranje pikada?
-da.
-igram bolje od tebe.
-ne igraš.
-oš se kladit?
-da.
Ako itko ima brzinski savjet za igrače pikada statusa 'početnik' nek mi se javi.
Lagala sam, naime.
A ne volim gubiti oklade.
Moooi se sramoti (2):
Moooi piše sastav iz hrvatskoga jezika. Pretvara se da je Wertherova Lotta koja piše pismo svojoj prijateljici. Odjednom shvati da je strašno važno u priču ubaciti kip koji bi aludirao na poneku bludnu radnju. Romantizam. Plakanje nad cvijetom, držanje za rukice i tako to.
No postoji problem.
Moooi nema pojma kakvi su se kipovi radili u 18. stoljeću u Njemačkoj.
Zato se obraća za pomoć DsK.
- mislim da nisu radili nikakve kipove. oni nemaju smisla za lijepo.
- imas pravo. mozda imaju neke uvozne.
- kako su uvozili kipve?
- mora da su zato njihovi konji onako snazni.
- htjela sam rec na kamion :D
* * *
- e ima li u Njemackoj labudova?
- iz uvoza :D
- a bit ce.
- ofkors da ima. svagdje di ima fontana, parkova i rukavica bilo je labudova.
* * *
- jel ima grm kupine bodlje?
- oces da nekom potece rumena krvca? :D
- ne ne. zeljela bih poderati skute. :D
- ima. Trnje.
Da, da. Idem u drugi razred jezične gimnazije, a mislim da biljka ima bodlje, dok u sastavu imam asocijacije na, redom:
Znojno čelo
Werthera
Dvije prijateljice
Bijele rukavice
Voajerstvo
Drhtave grmove kupina
Vlažno podnožje fontane
Krasno.
Moooi se sramoti (3):
Ovo je previše za mene.
Ako u nekim novinama slučajno naiđete na fotografiju djevojke koja pohlepno zagriza u sendvič dok hoda korzom... To sam ja. :(
* U imeniku imam opasku: "ucenica nosi hladno oružje."
Zli profesor iz geografije me uhvatio kako režem na njegovu satu.
Papir. Škarama.
No kad netko 2128. godine otkrije taj imenik i pročita opasku, pomislit će da sam bila luđakinja.
Moj ugled trajno je narušen.
Sluša se: (ajd' pogodite :D)
Post je objavljen 19.05.2007. u 12:48 sati.