Marketing
x....FoR My sOuL....x
ovaj post je ka i sta sam naslov kaze...jednostavno za moju dusu...2 dijela...
1.dio je posvecen osobi koja je ostavila neizbrisiv trag na mom srcu...osoba koju cu volit do kraja svog zivota bez obzira na okolnosti...odnosno na njegovo "podrijetlo"!!!mislin da ce van ovo dokazat koliko moju ljubav(ako van se bude dalo citat) i da necete to "ukrast"...copy-paste---pls no!!!
So let's start...
Purger na Poljudu...purger koji je zarobio moje srce...srce jedne Torcidasice...mozda je nemoguce povjerovat,al ja san zivila samo za te lipe oci,samo za njega!!!sva moja ljubav bila je ljubav prema njemu...Ni jednu utakmicu nisan propustala radi njega,a od 22 igraca koji bi se borili za loptu(odnosno 20 ako iskljucimo golmana) moj je pogled samo prema njemu...Jedan dan me je tata ugodno iznenadio kupivsi mi original dres od Nike,skupa s njegovin potpisom koji mi i dan danas stoji na zidu,a svaki put kad ga pogledan moje srce pocne kucati 100/h...
Vrhunac svega bio je dobitak nagrade na Bilom kutku,odnosno potpisi svih igraca!Ja nisan mogla virovati...Sican se tog dana kao da je bilo jucer...4.11.2006;potpisi svih hajdukovaca sto je ukljucivalo i mog ljubimca!Kad me je Vedran pitao zelin li se slikati s nekim od ograca,ja san se utopila u moru suza,jer san zaboravila ponit fotoaparat...Tata je odmma odjurio u auto,a Vedran me je odvea u njihov 'salon' di san upoznala Damjanovica i Dolongu!!!Tata se brzo vratia,a ja i Vedran smo cekali igrace koji su dolazili na trening...*Niko* je dosao u BMW-u....crnome...a ja sma se polako pocela topiti!Obukao je kratke gace
,kopacke i uzeo svoj balun...zovnili su ga,a on mi je pruzio ruku,a nedugo nakon toga me i zagrlio te smo slikon ovjekovjecili taj prelipi,neponovljivi trenutak!Vec je bilo gotovo...ja san bila rastopljena,nisan se mogla pomaknit,htjela san zauvijek ostati u jjegovom zagrljaju!Nikad se necu osjecat tako lijepo,sigurno...da mi je jos jednom osjetiti te ruke oko svog struka...
Onda je pocela faza mog zivota zvana...>sok na sok
Moj zivot jednostavno vise nije imao smisla,tek sam kasnije svatila da ga vise necu moci uzivo vidjeti tu lijepu poludugu kosu koju mrsi vjetar na Poljudskoj lipotici!Otisao je,al ne iz mog srca...tu ce zauvijek ostati!!!NIKO VOLIN TE,MOLIN TE VRATI SE!!!
eo lakse mi je nakon sta san isprazznila svoju dusu...iako ne bas skroz...a onda neki dan cujen kako moja ljubav dolazi na Poljud...jel to san,bilo je prvo sta san pomislila...sve cu sredit da ga vidin bar jos jedanput,da mi se ispuni zelja i da ga ponovo zagrlin,makar posli opet plkala za njin...samo cu van jos rec da ne morate pista da san glupa,luda,itd.a ako mislite ne tribate uopce ostavljat komenatre,jer moja ljubav prema Niki je neizmjerna i niko to nece moci promijeniti!!!
a sad 2.dio od jedne zenske za jednog momka...pa buduci da on cita ovaj blog odlucili smo to napisati ovde....
Upoznali smo se prije otrilike 3 godine...samo neznan tocno di,ali znam da sam tek tada svatila sta znaci imati 'dobrog' momka,ne dobar samo po izglesu nego i po osobnosti.Bio si po meni san svake cure...o tvom osmijehu mastala bi zatvorena u 4 zida svoje sobe,ali nikad nisam nikome priznala da me taj osmijeh i pogled opijaju.
Zivoti su nam se isprepletali,ja sam jedno vrime bila zaljubljena u tvog najboljeg prijatelja,edna od mojih naj prija bila je u tebe,a ja sam vas pokusala spojit!Zeljela sam da budete skupa i da izades iz moje glave!Bez obzira sta sam u tom razdoblju 'volila' drugog,nisan mogla odolit tvojin slikama.Kad bi bila potistena,utjehu san trazila prelistavajuci slike koje bi u meni probudile uspomene,a svaki put bi se nesvjesno zadrzavala na tvojoj.Ne znam zato ni kako,ali ta me je tajna ljubav svaki put spasila.
Stvari su kenile uzbrdo,pa nmalo nizbrdo,pa opet uzbrdo...Nikad nisam znala sta se dogada,na cemu san,a nikad te nisan ni pokusala pitat!Tad sam jos bila klinka koja nije znala razliku izmedu zaljubljenosti i ljubavi!Plakala sam za osobama za koje sam mislila da ih volim,ali da se ta 'ljubav' ugasila!A tek sad svacam da se moja ljubav prema tebi nikad nije ugasila,mozda je nekad bila zanemarena,mozda sam je i pokusala ugasit,izbacit..ali neuspjesno!
Zelim bit s njim,a zelim i tobon...znam da sam nezahvalna...nemogu imat sve sta pozelin,a u ovom trenutku jednostavno ne znan sta napravit!
Post je objavljen 18.05.2007. u 14:28 sati.