Marketing
d dejt
aaaaaaa... napisala sam post i restartao mi se komp. jel to znak da je bolje da ne pišem ništa? 
a tako sam lijep post napisala... 
ovo nije više to. eh...
dakle, ovako nekako je išao post:
sinoć je dvoje otišlo na dejt...
što sam ono rekla prije? overdose. o, da! overkill čak, ali to mislim u najboljem mogućem smislu. ponekad je sve ovo tako overwhelming da ne pronalazim riječi, samo osjećam, bez riječi, i kao da se odvojim na trenutke i gledam što se događa. a događa se... overdose. događa se njegova priča napisana meni... nitko mi nikad nije napisao ništa osim pisma... sasvim sam bez riječi. postoji priča koja je napisana i posvećena meni... i postojim ja, koja sve ovo gledam i ne pronalazim riječi jer ih možda ni nema. samo gledam i osjećam.
prijevod ovog gore?
dakle, dejt je bio super... bilo je zabavno i zanimljivo, smiješno i ozbiljno, iskreno i duboko, i u svakom slučaju jako lijepo. i mogla bih pisati kako je bilo i kakav je on (damn, još mu nisam smislila blogovsko ime ), ali postoje stvari koje su previše vrijedne da bi se o njima pisalo, stvari koje trebaju ostati iza kulisa i ne biti na pozornici, stvari koje pripadaju samo onima kojima se događaju...
postoje ljudi koji nam uđu u život, uđu u naš vlak i sjednu u kupe u kojem se mi nalazimo, i krenu se s nama voziti... ne znamo koliko će to trajati ni na kojoj će stanici sići, ali poželimo da traje dugo... dugo...
Post je objavljen 17.05.2007. u 23:32 sati.