Oni koji me poznaju upoznati su sa činjenicom da dva tjedna u mjesecu radim dva posla.
Probudim se oko 7 ujutro, krenem raditi, imam stanku za ručak i tuširanje oko 12 i nastavak do 9 navečer.
Naravno dok dođem doma već je 10, a počesto i 11 navečer, i ne da nemam volje nego nemam snage za ništa. Još bi to i izgurao, naučio sam se, napisao nešto, ali...
Situacija je takva da su mi se roditelji doselili na dva tjedna...
Nije bed, ali ne živimo zajedno nekih desetak godina i iako se vidimo svaki dan, ipak živimo zasebne živote i imamo dosta različite navike, pa ti sad vidi...
Inače, izdržao sam dva dana a da se nisam posvađao sa majkom, odnosno do jučer navečer.
Razlog naravno, banalan, kao i sve naše svađe, ali majko, daj shvati da nemam 8 godina i da iako jako cijenim to što hoćeš napraviti i pomoći svome sineku baš u svemu, to nije potrebno a i pogubno utječe na moju psihu. Naime, osjećam se ko bedaček kad mi stalno govori - sine hoćeš ovo, hoćeš ono, deka ti je tamo,jagode u frižideru, jesi gladan, trebao bi sutra ovo ili ono...
By the way - matermater kako je od milja zovemo buraz i ja ne čita moje uratke koje dijelim sa vama.
No tako valjda mora biti, sve su majke, a dodale bi one, i sinovi isti.
No dobro nije sve tako crno, ni loše, bar sam ovih dana oslobođen pranja veša, spremanja sobe, brisanja, usisavanja i inih kućanskih poslova. Pohvale majci, ali moram iskazati i bojazan da kad ona ode neću moći pronaći ništa u stanu. Naravno, da u kreativnom neredu koji vlada buraz i ja znamo ispod koje hrpe zmazanog veša se šta nalazi, ali kada tuđa ruka krene to čistiti, JAO.
No dobro, preživjeli smo mladu hrvatsku demokraciju, preživjet ću i ja dva tjedna majčinske (malčice za moj ukus) pretjerane ljubavi.
E da, danas mi je pizdoizlazna obljetnica iliti po hrvatskom rođendan.
Jedna stvar je sigurna, nisam ništa odrasliji nego prošle godine, štoviše čak ponašam se još djetinjastije i bedastije. Još samo da kao moj deda počnem jesti juhu sa žličicom za šečer i mogli bi mi reći da sam puk'o k'o čevap. Dobro ajde, ljudi mi govore da sam lud, ali u pozitivnom kontekstu, mada neki vjerojatno misle da sam zbilja prolupao, no to je već njihov problem... ili moj?
Ma nema veze, oni koji su mi bliski, znaju da je to sve velika zajebancija.
Post je objavljen 17.05.2007. u 16:57 sati.