...možda će nekoga i začuditi naslov... neki možda i znaju za ovaj pojam... "serendipity" je moja najdraža riječ engleskog jezika... ne znam, jednostavno nekako strašno fora zvuči... njeno značenje je nešto kao "sposobnost sretnog slučajnog otkrića"... meni se više sviđa kako su preveli ime tog filma: "Igra sudbine"... Serendipity je jedna slatka mala slastičarnica u New Yorku... nalazi se na 225 East 60th Street... blizu slavnog Bloomingdalesa :-) ...mjesto koje iz nekog neobičnog, pa čak ni meni ne previše jasnog razloga, baš želim vidjeti... i onog dana kad budem išao u New York, a ići ću, baš hoću, to mi je prvo na listi... i ne znam, možda i je isfurano, obzirom na film i sve to, al meni to mjesto ima neku neobičnu privlačnost... i pojest ću neki sladoled tamo... hoću, hoću, o da :-)) ... Serendipity je i jedan simpatično blesasti film... doduše, romantična komedija nije nešto što bi si navodni frajeri poput mene smjeli dopustiti za gledati, ali eto (službeni stav za javnost je: "Stevo Galeb, alias Steven Segal, to je pravi glumac... ma najbolji karakterni glumac")...
...serendipity... koliko je zapravo moguće vjerovati u tu stvar?... u neku sudbinu?... da li je sve što nam se događa slučajnost ili dio nekog velikog plana?... ponekad mi se čini kao da nas je u ovaj naš trenutak doveo totalni kaos... ono, leptir je mahnuo krilima negdje u, recimo Brazilu i pokrenuo vjetrić, koji je postao oluja u kojoj je zapeo neki brod, o tome su izvjestili na vijestima, a zato što si to gledao si kasnije nekud krenuo i u žurbi se sudario na ulici s nekom djevojkom koja ti se učinila posebnom (ovo je samo fiktivno, nisam se s nikim sudarao u zadnje vrijeme) :-))) .... koliko su takve stvari povezane?... mislim, pustit ću sad matematičke teorije, jer ih ne kužim :-)) ...koliko možda i najsitnije odluke mogu presudno utjecati na naš život?... što znači biti na pravom mjestu u pravo vrijeme?... ili možda na krivom?...
...mislim da svaka naša odluka utječe na naš život... usmjerava ga na neki put, koji je možda mogao biti i bolji, a opet, i gori... dovodi nas u ovaj naš sadašnji trenutak, upravo ovakve kakvi jesmo... ponekad mi je nevjerojatno kad shvatim da me u neku priču odvela neka blesava, mala, sitna, naizgled beznačajna odluka... a činilo se kao sitnica, tek neki započeti razgovor, ili samo odgovoreni mail, ili pisanje bloga?...
...dobar je život ovih dana :-))... serendipity :-))
I want to run
I want to hide
I want to tear down the walls
That hold me inside
I want to reach out
And touch the flame
Where the streets have no name...
Post je objavljen 16.05.2007. u 22:09 sati.