Marketing
U oblacima
Posljednjih par tjedana imam osjecaj da lebdim. Stvari polako sjedaju na svoje mjesto i sretnija sam nego ikad.
Imam 47kg i mislim da nikad nisam bolje izgledala. Gotovo sam u potpunosti izbacila vodene dane i postupno uvela 4-5 obroka dnevno. Trudim se ne prijeci 800kcal dnevno pa mi se prehrana svodi uglavnom na jabuku-danone activiu-jabuku-suhe smokve-posni sir. Pocela sam redovito vjezbati, sto mi se prije cinilo nezamislivo. Jedino se mogu pozaliti na kronicni nedostatak sna i konstantni umor, ali i to ce se uskoro rijesiti.
Lovi me neka nostalgija. Jos samo 5 dana i sve ce zauvijek biti gotovo. Nikad vise necemo markirati prvi sat u omiljenom bircu, nikad vise necemo pljuvati po zeni iz njemackog. Nikad vise necemo smisljati konstantna opravdanja za izbjegavanje tjelesnog. Nikad vise necemo biti nas cetiri. Danas nerazdvojne, sutra tko zna s kim, tko zna gdje.
Mislila sam da cetiri naizgled duge i naporne godine nikad nece proci, a prosle u brzinom svjetlosti. Mislila sam da mi nece faliti debilna, snobovski nastrojena skola i naizgled luda raska, ali vec mi fale. Mislila sam da necu plakati...a suze mi se upravo slijevaju niz lice, ostavljajuci trag crne maskare na mob obrazu.
S nekim stvarima najbolje se je jednostavno pomiriti. Jedna od njih je i ova prolaznost zivota. Nemoguce je zaustaviti vrijeme, a ponekad tako pozelim da nesto bude vjecno.
Ja i on smo odlicno. Unatoc cinjenici da je metalac, a ja mala sminkerica, razumijemo se bolje nego itko. Nema definiranja, nema ispraznih rijeci, djela govore sama za sebe. Ne mogu se odluciti sto vise volim, nacin na koji me gleda, na koji me ljubi ili nacin na koji me dodiruje. Ne mogu se odluciti jel mi bolji sam seks ili ono sto slijedi poslije. Ne mogu i ne zelim.
Izgleda da je i bivsi s kojim sam provela nesto manje od 4 godine konacno sretan. Koliko sam cula, ima curu i ne mogu vjerovati koliko mi je drago zbog njega. Unatoc cinjenici da me je maltretirao, da je bio blizu toga da mi unisti mladost, unatoc nocima provedenim placuci i pitajuci se zasto, unatoc svemu tome ja sam presretna. A kad se sjetim samo da sam nekad davno mislila da niti jednog necu voljeti kao njega, da ga nikad necu moci pustiti da ode...Ja sam bila ta koja je otisla. Neka joj bude bolji nego sto je meni bio.
Ljubim Vas
Post je objavljen 16.05.2007. u 21:02 sati.