Marketing
Glazba
Umjesto u prirodu, ovaj puta se zaputih setajuci na koncert mladih orguljasa koji se odrzavao u staroj crkvi (11. ili 13. stoljece).
Nekako se uspeh stepenicama, ma nije nimalo lako, ali volja je bitna…
Unutrasnjost crkve, mirna, tajanstvena, miris tamjana negdje u zraku, sviraonik orgulja ispred stepenica koje vode do oltara…
Svi nekako s oprezom, ili strahom mozda, ulaze, ogledavaju se. Angeli na zidovima nas gledaju, da li ce cude sto ovdje radimo…
Psssstt, dolazi mladic, crnokos, bijelog lica, zagonetnog osmjeha, u lijepoj ruci dugih prsti stare note, sjeda i………
Potece zvuk, potece zuborom pod njegovim prstima, angeli smjeskajuci se odobravaju, a ja…
…svila zasusta svojim poznatim zvukom dok klizi preko kamenih stepenica. Sitnim koracima brzam kroz uske puste i visoke hodnike, zavojite stepenice da izadjem, da udahnem svjezi zrak doline, da ostavim iza sebe svu tezinu zatvorenog prostora, da ga vidim, da me vidi….
Ako ga uspijem vidjeti sto cu mu reci, da li cu mu ista reci?
Ne, nije potrebno, on zna zasto sam tu, on zna da sam spremna sjesti iza njega na sapi konja i otici.
Cujem topot, meki topot po tepihu zelene trave namocene rosom obliznjeg vodopada, srce mi kuca u ritmu tog topota, gubim dah, da li cu stici…
Konj crn kao noc, na njemu on. Kosa mu rasuta, duga plava, smjeska se… gleda me, zove osmjehom…
Trcim prema njemu, teska mi svila omata noge, usporava trk, gledam ga i zelim sto prije do njega, voda pljusti…..
Oooh !?! crnokosi mladic se klanja smjeskajuci, ljudi oko mene pljescu, neki vec izlaze.
Orgulje ostaju same u svijetu tisine, cekajuci slijedeci puta…
Post je objavljen 16.05.2007. u 18:18 sati.