Da, tim prirastom stanovništva puno toga bi bilo normalnije u našem društvu, u našim obiteljima i gospodarstvu. Jer vidite, to što rade zemlje europske unije (+Hrvatska): cijelo vrijeme pumpaju gospodarski rast, dok im istovremeno stanovništvo opada – to nije baš zdrava situacija. Pokazat ću vam to na jednostavnom primjeru: Kaže HNS da posječenost na utakmicama prve hrvatske nogometne lige raste…pa normalno da raste kad mladi muškarci imaju višak slobodnog vremena u nedostatku drugih obiteljskih obaveza. Recite mi barem teoretski, što je ljepše: brinuti se za obitelj ili za rezultat na utakmici? Možemo dati nekoliko primjera i na slijedeći način. Na primjer, zašto kozmetičkoj industriji, koja se toliko puno reklamira na TV-u, ne odgovaraju žene sa obiteljima, pa naravno zato jer žena koja se brine za svoju obitelj ne razmišlja toliko puno o šminkanju, izlascima i modiranju. Ili npr. zašto automobilskoj industriji ne odgovaraju muškarci koji imaju svoju obitelj,…pa naravno zato jer će takvi muškarci radije trošiti novac na "primitivne" stvari kao hranu za djecu, odjeću za djecu, umjesto na nove automobile, mobitele i pivo. U suštini, velikim multinacionalnim korporacijama jednostavno ne odgovara društvo u kojem se njeguju tradicionalne obiteljske vrijednosti, a upravo te kompanije su najveći sponzori naših političkih stranaka!, zamislite se nad time na trenutak.
Hajdemo dalje malo i na drugu stranu, što bi se događalo u gospodarstvu jedne države koja ima pozitivni prirast stanovništva. Pa očito je, rasla bi potražnju za novim jednostavnim zanimanjima. Na tu temu me pitao jednom prijatelj: a gdje bi taj povećani broj stanovnika radio, kad nema dovoljno posla niti za postojeće stanovnike. Gledaj širu sliku,…rast stanovništva… znači raste tržište, znači rastu potrebe za jednostavnim zanimanjima – rastu potrebe za poljoprivrednim proizvodima, za odjećom, grade se nove škole, grade se novi stanovi, nove kuće, mala mjesta se šire, ljudi ne bi više morali bježat u Zagreb u potrazi za poslom jer bi se nova jednostavna radna mjesta stvarala i u malim sredinama…ukratko, dobili bi naturalni gospodarski rast. U kombinaciji sa antiglobalističkim mjerama za koje se zalažem (vidi sa strane), gospodarstvo bi imalo dobre temelje za polagani ali zdravi rast na korist i zadovoljstvo obitelji i čitavog društva.
I naravno, sa rastom potražnje za jednostavnim radnim mjestima, istovremeno bi pala potražnja za sofisticiranim obrazovanim kadrom, jer kao što smo vidjeli, društvo bi općenito živjelo jednostavnije – pa ne bi bilo više trke za diplomom i papirima…i na taj način bi izbjegli mnoge probleme o kojima sam govorio u prethodna dva posta o studiranju. Tada bi konačno uvidjeli da na zadovoljstvo čovjeka zapravo uopće ne utječe broj diploma, i količina novca i stvari koje posjeduje, već jednostavne činjenice da je on nekome potreban, te da i njegove dvije ruke mogu učiniti nešto dobro za bližnje svoje…čine čovjeka sretnim.
A zemlje europske unije (+Hrvatska) samo neka i dalje guraju svoj neprirodni gospodarski rast kao imperativ i vidjet ćemo gdje će ih to odvest. Naime veći gospodarski rast ali uz smanjeno stanovništvo u principu znači da je postojeće stanovništvo više radilo = manje slobodnog vremena za pojedinca = još manje vremena za obitelj = još manje obitelji = još više tjeskobe…
Post je objavljen 15.05.2007. u 00:38 sati.