Marketing
Memoari luzera
Teško je to opisati ali danas mi je dan za popizdit. Jednostavno, dobrom razdoblju u mom životu, koje me prati zadnjih par tjedana, počinje dolaziti kraj.
Već sam se navikao na izmjenu loših i dobrih vremena tako da nisam iznenađen. Današnji dan je imao sve simptome kraja. Nadrkan sam do jaja, mrzim pola svijeta, sažaljevam se nad svojim neuspjesima, radim 100 drugih stvari da zaboravim na probleme koji me muče.
Kada malo bolje razmislim, ne postoje kod mene dobra i loša razdoblja. Točnije bi bilo reći da postoje razdoblja u kojima bolje i lošije ignoriram probleme. Ako ih ignoriram dobro onda se dobro i osjećam a ako ignoriram loše, tj proganjaju me, onda se osjećam loše, kao danas.
Zašto sad memoari luzera?
Pa eto, jer sam luzer. Nije mi cijeli život promašaj, daleko od toga, ali sam veoma neujednačen. Neke stvari napravim bez problema a neke nikako i sav se isfrustriram. Jedna od stvari koja mi nikako ne ide je učenje. “Cilj” mora biti veoma visok da bi ja sjeo i natjerao se učiti. Nemam naviku, nemam koncentraciju, popizdim kad naletim na problem, brzo gubim volju. Užaš. Kao suprotnost tome, uspio sam danas ko iz pičke ošišat živicu. Za prvi put je ispalo super, skoro pa ravno. Nažalost, ima par rupa na živici di su grane rijeđe pa to nije estetski tako primamljivo. Tko jebe estetiku kad je tehnička strana savršena.
Dok sam šišao to grmlje, pokušavao sam razmišljati o programiranju. Nije išlo. Na pameti mi je bila Sandra. Razmišljao sam kako ovo, kako ono, kako to, kako sve. Jebote! što se mrzim. Cura malo zapleše samnom i odmah mi zaposli sve moždane vijuge. Moram se te “prosjačke” osobine riješiti. Zašto prosjačke!?! Zato jer dobim mrvice kruha i veselim im se ko cijeloj pekari. Uzrok tome? Premalo mrvica kruha u životu.
Još jedno gorko piće se polako miksa za mene. Nini se počeo sviđati moj frend a Nina se sviđala meni (ili mi se još sviđa, vidi gore mrvice kruha). Kako reagirati na to? Nikako. Treba biti cool a ja sam sve nego cool. Pecka me to što je on privukao njenu pažnu ničim konkretnim. Jednostavno je bio ono što je.
“Budi svoj” – reče jednom reklama za Sprite. Kako da budem svoj kad sam kaotičan, impulzivan, naivan, agresivan. Da reagiram na događaje oko sebe kako bih htio reagirati, istog trena bi završio u ludnici. Davno sam ja skužio da se moram držati pod kontrolom. Ignorirati neke svoje osobine i praviti se nešto drugo. Naravno, ta vještina ignoriranja je danas popustila. Zato sam i mijenjao raspoloženje od euforije do teške depresije. Ni glazba, lijek koji me drži na okupu ne pomaže. Slušam jedno te iste pjesme koje sam poslušao 999 999 999 puta. Pjesme mi u lice govore da su stare, islušane. Bile su inovativne i prekrasne su ali ja bi nešto novo. Ova rutina u koju sam upao me ubija. Oduvijek sam bio kreativna osoba, time se barem mogu pohvaliti, a rutina mi ubija kreativnost. Dan mi se sveo na vrijeme koje spava, jedem, provedem na faxu, provedem na kompjuteru.
Fali mi netko, netko tko bi razbio tu rutinu. To više nije posao prijatelja/ica nego srodne duše. Takvu osobu nemam u životu. Neki su došli blizu ali uvijek im je nešto nedostajalo. Ili sam se s njima posvađao (Ana Maria), ili sam preprimitivan da bi prešao preko nekih stvari (Iris), ili su krivog spola (Marko, Filip). Ma sranje!!!
Sjećam se što sam napisao prije godinu i pol u zadaćnici iz hrvatskog. Odlučio sam tada napraviti mnogo stvari i zamalo sam ih sve napravio. Ali ona moja kaotična strana je rušila i još ruši postignuto. To je ta luzerska strana. Kad treba napraviti nešto krivo, usrati ili pogriješiti, prvi sam! Tako mi i treba kad prvo pucam a onda pitam.
Vaš luzer
Smisao posta? Samo se jadam :(
Post je objavljen 15.05.2007. u 00:28 sati.