Nedjeljno jutro. . .
Kao i svaki drugi dan samo što . . .ma ipak je posebno.
Krenule su kao i svaku nedjelju u šetnju! Sjele su u park, ali nisu dugo bile same.
Došli su njih dvoje! Curama je pao osmijeh na licu a njoj je srce ubrzano lupalo. Svaki put su bile zajedno u društvu ali ovaj put nije bilo tako. Dečki su bili glavni hit. Njih četvero su sjedili nasuprot nje a dijelio ih je samo stol. Smijali su joj se u to nježno lice. Osjećala je da više ne pripada tamo! Samo je osjećala ili?
Jedna je ostala bez dečka. . .nešto je iskrsnulo morao je otići. Nije bila sama. . . ali bolje da je!
Najbolja frendica promijenila je stav prema njoj. Na svaku njenu riječ tvrdila je suprotno! Nešto nije bilo u redu!
Prisjetila se kako se zaklela da više nikad neće zbog dečka zanemariti prijatelje. Ponovila je to par puta u sebi. Pogledala je i vidjela kako one ne rade tako! Shvatila je da ona više nije važna. Njihove riječi dirale su joj srce, koje je već do sad bilo usamljeno i zatečeno u praznoj kutiji. Riječi su im bile pune mržnje. Prijateljice nisu kao nekad. Umišljenost je prevladala. Bile su sa dečkima a frendica koja im je pomagala bila je sama. Uputila se kući ne okrećući se. Cure su se naljutile na nju zbog tog čina. Sjedila je u hladnoj sobi i razmišljala. Sve dane provodila je sa njima, a one su nju zanemarile zbog osoba koje „vole“.
Znala je mnoge tajne koje bi im otvorile oči i spustile ih na Zemlju. Živjele su u snu koji je samo njima bio savršen. Mislile su da su sretne što imaju takve dečke, ali nijedna ih ne bi poželjela. Padala je noć a ona je još uvijek sama sjedila. Vratila se jedna. Prepričavala je svoje doživljaje sva sretna. Nije se obazirala kako je povrijedila „najbolju frendicu“!
Upitala je ljutiš se što na mene? Osmjehnula se i drhtavim glasom rekla : Ne!
Ponovno su se svi okupili! Iskaljivali su svoj bijes na njoj. Izgovorili su joj riječi koje su je promijenile. Vrhunac je bio on! Prijateljica bi je trebala braniti ali ne. On joj je važnije! Zaprijetio joj je da će je udariti a frendica, kao frendica samo se nasmijala.
Srce joj je puklo. Znala je da je gotovo još jedno prijateljstvo!
Opet je bila sama. Sama i napuštena, ali ne od svih. Bio je tu i Ivan! Njen najbolji prijatelj kojeg su one otjerale od nje. Mrak je pao i samo se sjaj svjetla vidio kroz prozor.
Čula je kucanje po prozoru. Otvorila ga je! Bio je to Ivan! Oboje su bili povrijeđeni!
Nasmiješio se a njoj je odmah postalo lakše. Trudila se da ne radi više pogreške koje je prije radila i tako ga otjerala od sebe. Osjećala se sigurno kao nikad. Kraj njega je uvijek sve bilo lakše. Pridružio im se i Marko!
Bili su savršena trojka. Zaboravila je na cure. Pričali su i pričali, a one su tek onda shvatile što su napravile. Nije se više obazirala na njih. U društvu je nedostajao njen smijeh i vedro lice puno sjaja. Trebali su je a nje nije bilo! Ona jedina nije zanemarila prijateljstvo zbog ljubavi, pa nemojte ni vi!
Naučila sam mnoge stvari, a jedna je i da dečki dođu a tako i prođu. A pravi prijatelji uvijek ostaju u srcu. Trebat ćemo ih cijeli život.
Meni su ostala dva najvjernija prijatelja, koja su uvijek pored mene.
A moje curke. . . Neće više biti kao prije. One ne čitaju blog, i drago mi je zbog toga! Ne mogu se više odnositi prema njima kao nekad. Neki bi rekli da to nisu prijateljice ali. . . Ma ne znam. I tako to malo vremena što sam bila happy srušilo se u vodu.
Neću samo trošiti suze, jer jedva čekam da odem na faks i da se maknem od svih! Ovo je trebala biti priča ali ni sama ne znam što je! Pozdrav svima vama, i naravno mojim Anđelima: Ivanu & Ivanu! Vojim ja vas sve!
Post je objavljen 14.05.2007. u 19:25 sati.