Marketing
samo dvije sedmice
ovako,osvrčući se nazad dvije sedmice,recimo,mogao bih komotno i sa nekim guštom reči da je nastupilo primirje.u naš se dom uvukao mir,ali neću puno u usta stvljati riječ, mir, jer poslije zatišja stiže bura.se la vi(neznam francuski inače).toliko se stvari desilo da neznam odakle da počmem,a već sam počeo pa se malo vrtim u krug.bile su to sedmice kad nas je posjetila mama.srećom,jedan dan, tako da nije imalo večeg utijecaja na našu psihu.nekako mi se čini da M.nebi uspio sadržati prisebnost,te bi pukao kao kokica.puk.tu mu je na ruku išlo,što napokon ima ferije.blago njemu,ali je zaslužio i još toliko minimu.najvrijerojatnije bi se netko upitao zašto,radi čega...a tako miran momak(mislim na pucanje).naravno mora postojati uzrok,a taj uzrok može ležati samo na jednom mjestu.a to mjesto sam upravo ja.bio sam to ja,ali onaj drugi ja.onaj koji nije miran koji ne radi,a voli...voli ne osječati ništa.srećom našao se M.u mojoj blizini,te mi svratio pozornost kako je tanka granica da se vratim na put, od prijašnjih godina.stvarno ljepo i zanimljivo,al kako tata kaže;"previše kaosa".i mislim da je u pravu.nije ni moment, ni vrijeme da, se upuštam u preveč kaosa.više mi paše primirje.tako da ipak izabirem primirje,bonacu.posao.kuća.park.šetnja.on.pas.ali dolazi petak,a ja slobodan ko ptićica dva dana.zasluženo.poslije mjesečnog rintanja.bili su tu i planovi.koncert.zagreb.party.zagreb.party.rijeka.da,party rijeka.i nije mi žao,nadam se ni njemu.naplesao sam se,ispuhao,napričao,naderao,namazio (nije mi dosta),napazio...ali ima jedna zgoda koja se u meni desila.ima jedan feeling koji se javio u meni,nepoznat al sličan,jednak,al isti ili si uopšte ne sliče???uglavnom,bilo je,mirno,spontano,ugodno,lijepo,svećano(mada nisu bile pripreme u tijeku)...a sve to misleći pritom na ljubav.mislim da sam te noći ponovo doživio ljubav i stapanje s osobom do koje mi je stalo.tako prolaze dani a mi se polako navikosmo zajednom da djelimo stvari,da jedemo,pijemo,da kukamo i žalimo se,pričamo(što je kod mene čudo),čak sam počeo govoriti istinu i sve one sitne i glupe laži više nebi imale smisla...u toku je farbanja jedne sobe.volio bi kad bi shvatio da je to posao koji se treba raditi s malo duše jer inače gubi smisao i soba nebu kakvu je zamišljao.za sada mu dobro ide.želim vidijeti kraj.nisam sklon završecima i krajevima(mrzim ih kao i čekanje),ali ovaj ima posebnu čar.morao sam se sjetiti posla.imamo tako strašno umišljenog dišu,da je to strašno.volio bi jednom da mu mogu ući u onu njegovu odvratnu glavu,samo na trenutak da vidim koja je uistinu njegova prava bolest.jadničak.ponekad mi ga je i žao koliko je ograničen.zato ponekad odlazim na posao sa smješkom na usnama samo da si ublažim onu bjedu od razgovora s osobom koja zahtijeva pozdrav isključivo "dobar dan",jer,ne razumije strane jezike.ha :).dvije su sedmice prošle,a treća se bliži kraju...ide vrijeme,ne staje...
Post je objavljen 17.05.2007. u 20:47 sati.