Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/allusions

Marketing

Sinkronicitet

Dogodilo mi se nešto prečudno i presuper. Ja ne vjerujem u slučajnosti, i zato ne vjerujem ni da je ovo što se dogodilo slučajnost. Sinkronicitet prije. Sinkronicitet mi je divna stvar i jako zanimljiva i otkako sam čula za njega godinama planiram više o njemu čitati i naučiti. Možda je kucnuo čas za to. Za Junga općenito, za učenje kako tumačiti snove, za mnoge prekul stvari koje sam odgađala i odgađala.

Kada se to dogodilo, to je bio tako neobičan osjećaj smijeha i čuđenja! Ispričala bih ga ovdje, ali ne osjećam da smijem. Neke stvari su samo moje. I onih ljudi s kojima ih želim podijeliti. Ali dogodio mi se sinkronicitet.

Malo sam googlala i pronašla ovo:

Svi ste doživjeli sinkronicitet, kao ne-uzročnu povezanost dvaju događaja. Prvi ga je opisao Jung, koristeći psihološke i psihoterapeutske termine, ali je kasnije sinkronicitet postao načelo, osnovni prirodni zakon koji stoji uz bok uzročnosti. Dva događaja, kao što pokazuje naše vlastito iskustvo, ne moraju biti uzročno povezana da bi imala neki smisao.
Svaki put kad nam se dogodi neki sinkronictet (a i unutar njega postoje razredi pojava, poput podudarnosti i predznaka) u nama se javlja osjećaj začudnosti. Dogodilo se nešto što izlazi iz uobičajenih okvira na koje smo navikli i kojima smo podučeni.
Kao što je Jung ranije naglasio, u samoj je prirodi sinkroniciteta da ima smisao, a osobito da se povezuje s dubokom aktivacijom energije iz dubine psihe. Kao da je sklop obrazaca unutar nesvjesnog uma praćen fizičkim obrascima iz vanjskog svijeta. Posebice, kada su psihički obrasci na rubu prijelaza u svijest tada sinkroniciteti dosežu svoj vrhunac. Osim toga, oni uglavnom nestaju kako osoba postaje svjesna nove povezanosti sila unutar svoje osobnosti.
Zbog toga su sinkroniciteti često povezani s razdobljima preobrazbe; primjerice, rođenja, smrti, zaljubljivanja, psihoterapije, snažnog stvaralačkog rada, te čak i kod promjene zanimanja. Kao da unutarnje preslagivanje uzrokuje vanjske odjeke ili kao da se proboj “mentalne energije” širi prema van u fizički svijet. (…) by F. David Peat.
Zapravo, kad bolje razmislim, ima nešto utješno u sinkronicitetu kao takvom. Zaista ga dugo nisam doživjela, osim ako ne brojim intuiciju i njena upozorenja, ali sada, kada mi se dogodio ovaj sinkronicitet to mi je svojevrstan znak da sam točno na mjestu na kojem i moram biti. A to je intenzivno kul osjećaj. cool
Na jednom blogu (ovdje) pročitala sam:
Sinkronicitet – dva naizgled nepovezana događaja koji se ne mogu objasniti uzročnoposljedičnom vezom, nego ih povezuje samo osobno značenje.
Mi to zovemo slučajnošću, srećom, sudbinom.
James Redfield piše u svojoj knjizi “Celestinsko proročanstvo “ da kad se dogode slučajni događaji u pravom trenutku i povežu prave osobe koje naš život iznenada okreću u novom i važnom smjeru, namjera je da naslutimo više značenje u tim zagonetnim događajima.
Uistinu zanimljiva tema, taj sinkronicitet.
Ako se negdje pojavio neki problem, na nekom drugom mjestu mora postojati rješenje za njega! Sinkronicitet je praktično očitovanje tog načela i to u obliku slučajnosti, znakova, slutnji i drugih pojava...


Post je objavljen 13.05.2007. u 01:02 sati.