Možda me ljubav u životu i neće, ali poslovi se mi se uvijek iznova nude. Baš ću danas pregovarati o jednom poslu u prodaji, a kako sam to već radila neće mi biti posebno teško. Danas radim i već sam imala susret s kupcima. Uživala sam u razgovoru i sve se nadam da će do 13 sati, do koliko radim navratiti još netko jer mi se jako sviđa ponuditi ljudima baš te proizvode.
Život je ponekad čudan. Ostavinska je krenula i zaprepastio me iznos novaca koji je potreban da bi se istjerala svoja prava. Da ne pričamo o vremenskom periodu da se ista ostvare jer je opće poznato da nam je pravosuđe vrlo sporo i neažurno.
Ovaj je tjedan bio i tjedan čudnih susreta. Upoznala sam nekoga tko bi mi se mogao jako svidjeti, ali je bitno da se ja dopadnem i njemu što je ipak malo teže. Malo sam starija od njega i moram priznati da sam ipak i u drugom filmu. Uspjela sam si kupili i komplet za dvadesetu godišnjicu mature i jako sam s njim zadovoljna. Sada bi mi još trebala jedna lijepa smeđa ogrlica, ali i nju ću potražiti ovih dana.
Veseli me ta proslava. Lijepim mi se čini sjesti sa prijateljima iz svoje srednje škole i malo se prisjetiti tih lijepih vremena. Radoznala sam i glede kako ti ljudi danas izgledaju, što rade, koliko dječice imaju. Vjerujem da ću se i naplesati. U stvari mogolo bi biti vrlo veselo.
Pokušavam se družiti s prijateljima i prijateljica koliko god mi vrijeme dopušta, ali je ovih dana vremena sve manje. Novi posao bi bio dobar da si stvorim i neke financijske zalihe za vođenje spora oko ostavinske, ali s druge strane trpiti će moj privatan život. Vrijeme je lijepo i unatoč svim poteškoćama ovih dana, osjećam se sasvim dobro. Jučer mi je istina bilo malo prevruće, ali za sada danas je sve ok. Čujem se povremeno s nekim blogerima i blogericama, ali kako sam sada ovdje rijetko i to se je prorijedilo. Sjetim se vremena kada sam pisala i dva posta na dan i uvijek iznova sam imala nešto za reći. Ipak moram priznati da je zadnjih godinu dana bilo prilično teško u mom životu i nekako nisam htjela da jad i čemer još i napišem, jer bi mi činilo mi se bilo još teže.
Ipak sam ja lopticaskocica, vesela i prpošna, a kako nakon kiše dolazi sunce vrijeme je da loš period i završi i vjerujem da ću opet s veseljem blogati puno češće. Blog je sve popularnija stvar i to je jako dobro. Ipak se od različitih ljudi čita mnogo različitih stvari. Što je svakako dobro.
Sat ipak ide polako. Nema nikoga već četrdesetpet minuta. Ipak manje od dva sata sam ovdje, a onda polako kući na fini ručak i po malo odmora. Vikend će brzo proći, a ponedjeljak bi mogao biti naporan. A i cijeli idući tjedan. Ipak mu se veselim. Kao i svakom novom danu. Na koncu kao prava lopticaskocica možda sam i udarila u pod, ali sada idem prema gore....pa onda oped dolje i pod, pa gore, ali život je svima takav. Ne samo meni.
Post je objavljen 12.05.2007. u 10:56 sati.