(2005.)
smisao mog postojanja je biti besmislen
umjetan, lažan, potpuno nevažan
u vrtlogu vlastitih snova izgubljen
promašen stih na podu izgužvan
ne, ne tražim alibi, ni nadu, ni spas
samo sve to već dugo nosim u sebi
i moram napokon sve reći na glas
da me iznutra to izjelo nebi
ja sam pjesnik, umjetnik, bolesnik
tvoj odani princ, vitez, sluga
nekada svetac a sada izopčenik
što plaća kazne zbog starog duga
ne, ne tražim ni milost, ni omču, ni lijek
ni dugu, ni strast, ni naznaku sreće
na ovome svijetu prolaznik sam tek
iza kojeg baš ništa ostati neće
smisao mog života je život bez smisla
bez ljubavi , sna, bez istinskog ja
sva tama svijeta u meni se stisla
i umjesto svjetla sad u meni sja
ja samo sam klaun, glumac, marioneta
tvoja omiljena igračka koja dosadi u trenu
samo mali sam dio izgubljenog svijeta
koji se je od bljeska pretvorio u sjenu
ne tražim ni oprost, ni zbogom, ni hvala
moju je sudbinu već netko drugi napisao
pa usred sveg ovog kaosa i karnevala
sve što zaista jesam više nema smisao
Post je objavljen 12.05.2007. u 10:10 sati.