Inspiracija? Ma ne, ne radi se o tome. Uvuklo se neko sranje u mene i nikako da iziđe van. Potrajalo. Zaredalo se. Poput balona sam, ali nije puko, polako pušta.
Da ponovim gradivo- bolesna frendica, pa glupa svađa s Rokerom (monolog svađa, ja govorim on šuti), pa šećer na kraju-kraljica Majka se naljutila.
To me dokusurilo, jer tu ne pomaže ništa, nikakav razgovor, nikakva isprika, ništa. Njoj su, kaže se, visoke godine, puni 80. Super je, zdrava, vitalna, bistrog uma. Živi sama, i to je to. Stanujemo blizu, kad god zatreba tu smo, vodi se briga o njoj, ali u konačnici, samoća je ipak problem. Ne želi se preselit k meni, ali kad treba napravit frku, ja sam ipak najpogodnija, jer po starom dalmoškom običaju sin je sin. Nema veze ako je ni ne nazove tjedan dana ( da im nije jadnima štogod?).
A mene, mene zaboli strašno. Ne želim je povrijedit, želim da je zadovoljna. Osjećam se i krivom, jer mislim, mogla bi češće do nje. Osjećam i ljutnju, ništa ne uvažava, govori samo o sebi, istrese se bez obzira.
Od danas je bolje, sutra idem k njoj.
Veliko moje veselje, Bakinozlatomalo malo se prehladilo, dobilo i prvu temperaturu, već je bolje. Puno smo zadnje vrijeme skupa. Išla baka svaki dan , da se Lavica malo legne i odmori. Sad je najslađi, smije se, vrišti, đipa, puže, zaigra se. Valjanja po podu, koliko te volja. Lijek, spas.
Držiš u sebi, pa je još gore.
Napisala sam još prije, kako je zdravlje najvažnije. Kad dođe tako nešto, zaboraviš što si reko.
Slušam, pjesma za djecu:
Tamo gdje raste
cvijet je cvijet
a čim ga makneš
u tuđi svijet
odmah se stuži
i već je slijep
tamo gdje raste
cvijet je lijep.
Netko cvijeće
baca u zdenac
djeca ga opet
vezu u vijenac
treći se njime
hoče da liječ
netko ga daruje
umjesto riječi.
Osmijeh je meni
najljepši cvijet
i kad ga dobijem
ja sam cvijet.
Post je objavljen 10.05.2007. u 21:18 sati.