Marketing
Naša prva godišnjica
Danas moj blog slavi prvi rođendan.
Što bi rekla jedna baka:mom unuku sve najbolje za prvi rođendan, uz želju da poživi još toliko
Kako smo funkcionirali blog i ja u proteklih dvanaest mjeseci?
Kao i u svakoj vezi, početak nam je bio krasan. I intezivan.
Pa sam vrlo često pisala, imala svoju vjernu publiku, odgovarala na komentare
Jutro započinjala i dan završavala na njemu.Blogu, mislim
Naravno, čitala sam i ja vaše blogove, komentirala ih, na neki način pratila vaš život.
Dvoje blogera, generacijski blizu, sam upoznala i u živo, i zaista me nisu razočarali: točno su onakvi kako pišu, i onakvi kakve sam ih zamišljala.Poljubac veliki, dragi moji
A onda sam se pomalo ulijenila.
Možda zato što mi sve to skupa više nije bilo toliko zanimljivo.
Osim toga, mnogi blogeri koje sam rado čitala su otišli, zatvorili svoje blogove ili jednostavno prestali pisati.Neki su teatralno objavili svoje razloge (riba zvana Wanda) i to po nekoliko puta , a neki se jednostavno nisu više pojavili na svom blogu.Kumfather, primjerice.Kao da su u zemlju propali.
Naravno, puno ih je ostalo, ne bih htjela nikoga posebno izdvajati, da mi se ne naljutite, vi koje bi slučajno preskočila
Zato sam i izbrisala svoju cool listu.
Sada svratim gotovo svakodnevno na blog.hr, ali mi se zna dogoditi da slovenku posjetim tek jednom tjedno.E Slovenka, Slovenka
Uglavnom, čini mi se da nemam ništa posebno zanimljivo za reći, a ono što bi možda bilo zanimljivo, nije za javnost, odnosno ne želim se do kraja razgoliti i otvoriti svoju dušu, budimo iskreni, ipak nepoznatim ljudima.
Zapravo, pišem "kad mi dođe", a to je sve rjeđe....i rjeđe....
Što,naravno, ne znači, da mi se inspiracija neće vratiti. Možda već večeras.
Tko zna.
Post je objavljen 10.05.2007. u 14:20 sati.